BONUS TEKST
Radomir Đoković iz sela Dobrača, smještenog u brdima ariljskog kraja, doživio je priču ispunjenu ljubavlju, žrtvom i bolom. Njegova sudbina privukla je pažnju mnogih jer se odlučio da svoju životnu saputnicu potraži izvan granica Srbije, i to u Albaniji. U braku koji je započeo gotovo naslijepo, rodila se istinska porodična sreća, ali i ogromna tragedija.
- Radomir je živeo povučeno i skromno, daleko od urbanih sredina. Kada nije mogao da pronađe suprugu u svom kraju, odlučio je da potraži ženu spremnu na život u teškim uslovima, među planinskim putevima i njivama. Našao je Line, Albanku druge vere, jezika i običaja, koja ga je prvi put vidjela tek na dan vjenčanja. Ipak, od tog trenutka započeli su zajednički život pun međusobnog poštovanja i truda.
Line je pokazala nevjerovatnu snagu i odanost – naučila je srpski jezik, primila pravoslavnu vjeru, slavila krsnu slavu Svetog Luku i u potpunosti se posvetila porodici. Nije imala nikakve prethodne veze sa srpskim običajima, ali ih je prihvatila kao svoje. Bila je stub doma, majka dvoje djece, žena koja je, iako sama daleko od svog doma, gradila novi život bez žaljenja.
- Nažalost, 2023. godine, sve se preokrenulo. Line je iznenada preminula, ostavljajući Radomira i djecu u dubokoj tuzi i životnoj praznini. Djeca su ostala bez majke, a Radomir bez žene koja mu je donijela smisao i toplinu u život. U maloj, staroj kući koja danas prokišnjava, osjeća se samo tišina. Tuga je duboka, a svakodnevica teška.
Ovaj samohrani otac sada sam vodi domaćinstvo, brine o djeci i uz to radi teške fizičke poslove da bi obezbijedio makar osnovne uslove za život. Njihov glavni izvor prihoda dolazi od povremenih nadnica i uzgoja malina, što je često nedovoljno za sve potrebe. Ipak, Radomir se ne žali, već se trudi da djeci obezbijedi sve što može, ne zaboravljajući nijednog trenutka koliko su mu važna.
- Kad govori o svojoj supruzi, njegove riječi odzvanjaju ljubavlju i zahvalnošću. “Sreća me je pogledala”, često kaže, iako ga je život u međuvremenu teško iskušao. Sjeća se dana kada je prvi put vidio svoju djecu – tada su mu suze radosnice potekle niz lice, jer je znao da mu se ispunila želja da ostavi trag, da se njegova loza nastavi.
Posebno je ponosan na svog sina, Stefana, koji se rodio nakon čak pedeset godina u toj kući. Bio je to simbol novog početka, ali i nade. I danas, uprkos svemu, Radomir stavlja djecu na prvo mjesto, odvajajući za njih sve što ima, a za sebe – samo ono što ostane.
Zajednički život sa Line nije bio lagan. Prva godina braka bila je puna izazova – od kulturoloških razlika do svakodnevnih prepreka. Ali želja za porodičnim životom, volja za razumijevanjem i uzajamna posvećenost, omogućile su im da opstanu i zavole jedno drugo. Zajedno su uređivali dom, skromno, ali s ljubavlju. Line se trudila da svaku slavu sama spremi, da sve bude onako kako to nalažu običaji njenog muža, iako nije bila odrasla u toj tradiciji.
- Njena smrt nije donijela samo tugu, već i dodatne teškoće. Bez stalnog prihoda, u kući bez modernih uslova, Radomir se svakodnevno bori s nedostatkom sredstava, vlagom, izolacijom i brigom za djecu. Ipak, on ne odustaje. Njegova tiha snaga ogleda se u tome što je i dalje uzoran otac, spreman na žrtvu i borbu.
Priča Radomira Đokovića nije samo o ličnoj tragediji – ona govori o snazi ljubavi između dvoje ljudi iz različitih svjetova, o spremnosti da se premoste razlike, o istinskom požrtvovanju. Danas, dok ga komšije gledaju s poštovanjem, znaju da iza te tišine stoji život ispunjen borbom, radom, tugom i ljubavlju koje mnogi nikada ne dožive. Radomir, sam s djecom u tišini planinskog sela, pokazuje da i najskromniji čovjek može biti heroj.
