Alzheimerova bolest, koja se obično javlja u kasnijim fazama života, uzrokuje propadanje neurona i živčanih veza u cerebralnom korteksu. Ovaj degenerativni poremećaj rezultira značajnim smanjenjem mase mozga i općenito je prepoznat kao glavni uzrok senilne demencije, čineći približno 60% do 70% slučajeva. Ranije se senilna demencija pogrešno smatrala prirodnim posljedicama starenja. Radi se o dugotrajnom oboljenju koje prouzrokuje postupan i nepovratan gubitak pamćenja, govora, svijesti o vremenu i prostoru, te u konačnici sposobnosti pacijenta da se samostalno brine o sebi. Manifestacija simptoma povezanih s Alzheimerovom bolešću može varirati od osobe do osobe. Obično su poteškoće s pamćenjem među prvima koje ukazuju na prisutnost bolesti. Osim toga, rani stadij Alzheimerove bolesti može se manifestirati kroz opadanje drugih kognitivnih funkcija, uključujući jezičke izazove, probleme s vizualnom percepcijom i prostornom sviješću, te smanjene sposobnosti rasuđivanja. Kako bolest napreduje, simptomi se pogoršavaju, dovodeći do pojačane konfuzije i značajnih promjena u ponašanju. Većina ljudi oboljelih od Alzheimerove bolesti počinje osjećati simptome u srednjim šezdesetima ili kasnije. Međutim, u slučajevima kada se bolest manifestira prije 65. godine života, klasificira se kao rana Alzheimerova bolest, koja može započeti čak i u tridesetima, iako je to rijedak slučaj. Klinički napredak Alzheimerove bolesti obično prolazi kroz više faza, uključujući predkliničku, blagu (rani stadij), umjerenu i tešku (kasni stadij). Stadij Alzheimerove bolesti prije manifestacije kliničkih simptoma obuhvaća razdoblje od najmanje deset godina prema istraživanjima koja ukazuju na kompleksne promjene u mozgu povezane s bolešću, poput pojave amiloidnih plakova ili tau čvorova. Ova početna faza, poznata kao predklinička Alzheimerova bolest, označava vremenski period tijekom kojeg se događaju cerebralne transformacije prije nego što dođe do demencije. Važno je naglasiti da neće svi pojedinci s ovim mozgalnim promjenama na kraju razviti demenciju. Blage faze Alzheimerove bolesti obilježene su blagim simptomima, pri čemu osobe s blagom Alzheimerovom bolešću često izgledaju zdravo izvana, ali imaju sve veće izazove u razumijevanju okoline. Svijest o ovom postupnom padu obično se polako razvija i kod pogođenih pojedinaca i njihovih porodica.
Mogući izazovi uključuju:
1.) Ometanje svakodnevnog života zbog gubitka pamćenja.
2.)Moguće pogrešne odluke uzrokovane narušenom prosudbom.
3.)Gubitak spontanosti i inicijative.
4.)Nesvjestan gubitak pojma o vremenu i prostoru (zaboravljene datume, mjesece, nesigurnost u lokaciju).
5.)Potreba za više vremena za obavljanje uobičajenih dnevnih zadataka.
6.)Ponavljanje pitanja ili zaborav nedavno naučenih informacija.
7.)Izazovi u rukovanju novcem i plaćanju računa.
8.)Problemi s planiranjem ili rješavanjem jednostavnih problema.
9.)Gubljenje ili odlaganje stvari na neobična mjesta.
10.)Lutanje i osjećaj gubitka.
11.)Poteškoće u obavljanju osnovnih zadataka, poput kupanja.
12.)Promjene u raspoloženju i osobnosti.
13.)Povećana tjeskoba i/ili agresivnost.
14.)Često, Alzheimerova bolest se dijagnosticira u ovoj fazi.
Srednji stadiji Alzheimerove bolesti. U ovoj fazi zahtijeva se pojačan nadzor i njega, a simptomi obuhvaćaju:
1.)Povećanu zbunjenost i gubitak pamćenja, uključujući zaboravljanje osobnih prošlih događaja ili važnih detalja.
2.)Odstupanje od društvenih aktivnosti.
3.)Nemogućnost učenja novih stvari.
4.)Jezične poteškoće te problemi s čitanjem, pisanjem i obradom brojeva.
5.)Poteškoće u organizaciji ideja i logičkom razmišljanju.
6.)Skraćeni raspon pažnje.
7.)Problemi u suočavanju s novim situacijama.
8.)Promjene u obrascima spavanja, poput dužeg spavanja tijekom dana i smanjenja mirnog sna noću.
9.)Poteškoće u obavljanju poznatih zadataka koji uključuju više koraka, kao što je odijevanje.
10.)Povremeni problemi s prepoznavanjem obitelji i prijatelja.
11.)Halucinacije, deluzije i paranoja.
12.)Impulzivno ponašanje, kao što je svlačenje na neprikladnim mjestima ili korištenje vulgarnih izraza.
13.)Neprimjereni emocionalni ispadi.
14.)Nemir, tjeskoba, plačljivost i lutanje, posebno u večernjim ili noćnim satima.
15.)Ponavljajuće izjave ili radnje te povremeno trzanje mišića.
Teški (kasni) stadiji Alzheimerove bolesti. Osobe s naprednim oblikom Alzheimerove bolesti gube sposobnost komunikacije i postaju potpuno ovisne o drugima. U završnim fazama života, često provode većinu ili cijelo vrijeme u krevetu, dok njihovo tijelo postupno gubi funkcije. Simptomi uključuju:
1.)Nemogućnost komunikacije.
2.)Nedostatak svijesti o nedavnim iskustvima ili okolini.
3.)Gubitak tjelesne težine uz nedostatak interesa za hranu.
4.)Napade.
5.)Opće fizičko slabljenje, s problemima vezanim uz zube, kožu i stopala.
6.)Teškoće u gutanju hrane.
7.)Stenjanje ili hroptanje.
8.)Povećana potreba za snom.
9.)Gubitak kontrole nad crijevima i mjehurom.
Aspiracijska pneumonija često predstavlja uobičajeni uzrok smrti kod osoba s Alzheimerovom bolešću. Ova vrsta upale pluća nastaje kada osoba nije u stanju pravilno gutati, što rezultira uvlačenjem hrane ili tekućine u pluća umjesto zraka. Iako ne postoji trenutni lijek za Alzheimerovu bolest, postoje lijekovi koji mogu pomoći u kontroliranju i usporavanju progresije bolesti, kako navodi Nacionalni institut za starenje. Također, mogu se provesti promjene u kućnom okruženju i dnevnim aktivnostima kako bi se pacijentu olakšalo.
