Postati majka za nju je značilo početak novog svijeta – trenutka kada se u grudima rađa ne samo dijete, već i nova snaga, nova uloga i nova odgovornost. …..
Kada je rodila kćerku, osjećala je da život nikada više neće biti isti. U srcu je dugo nosila ime koje je željela dati svojoj djevojčici.
Annabelle – riječ koja joj je zvučala kao melodija, ime puno nježnosti i snage u isto vrijeme.
Nije to ime dijelila ni s kim tokom trudnoće. Nosila ga je u sebi kao tajnu, štitila ga od tuđih komentara i znatiželjnih pitanja. Znala je da ljudi ponekad osude, da oduzmu čar trenutka i zato je željela da sve bude otkriveno tek kada beba ugleda svjetlo dana. Kada je prvi put izgovorila to ime pred roditeljima, očekivala je osmijehe i suze radosnice. Umjesto toga, nastala je tišina koja je parala prostor.
- Majčino lice je problijedilo, a oči su joj se stisle kao da su je pogodile riječi koje nikada nije htjela ponovo čuti. Otac je izgledao kao da se bori s vlastitim dahom, a potom je majka naglo ustala i otišla. U tom trenutku, mlada majka nije shvatala zašto. U glavi su joj se rojila pitanja – zar je ime važno koliko i bebin plač, zar nije svaka riječ lijepa kada označava novi život?
Kasnije je saznala istinu. Sestra joj je tiho otkrila ono što je porodica deceniju skrivala – otac je imao aferu s jednom ženom. Ženom koja se zvala Annabelle. Majka je za to znala, prešla preko svega, ali rana nikada nije zacijelila. I sada, kad je mislila da je sve iza njih, to ime je ponovo probolo srce i podsjetilo je na bol koja nikada nije nestala.
Za mladu majku, sve je izgledalo kao nepravedna sudbina. Nije znala ništa o prošlosti, a opet se činilo da plaća cijenu za greške koje nisu njene. Kada je otac došao i priznao, preklinjao ju je da promijeni ime. Govorio je da će izgubiti ženu ako ga kćerka ne posluša. Ali u njenom srcu postojalo je nešto jače od straha i krivice – odlučnost da zaštiti ono što je sama odabrala.
- Annabelle nije bila simbol prevare za nju. To je bilo ime njene svekrve, žene koja je odgojila njenog muža, žena čije je srce bilo veliko i čija su djela ostavila trag. To ime nosilo je ljubav, toplinu i čistoću. Kako je mogla sada da ga promijeni i da svom djetetu uskrati ono što je smatrala najljepšim poklonom?
Sukob u porodici rastao je. Otac je postajao sve nervozniji, majka je ostala povrijeđena i udaljena, a ona je stajala između dvije istine – jedne koja je teret prošlosti i druge koja je obećanje budućnosti. Nije željela da bira strane, ali je znala da ne može odustati od svog djeteta.
Ova situacija pokazuje koliko duboko prošlost može da se uplete u sadašnjost. Jedno ime, jedna riječ, može da podigne zidove među ljudima koji bi trebali da budu najbliži. Dok je ona pokušavala da objasni da beba nije kriva i da ime ne nosi grijeh, majka je u svakoj pomisli na unuku čula samo odjeke boli.
- Rješenje nije bilo u promjeni imena. Rješenje je bilo u razumijevanju. Mlada majka je znala da mora pokazati suosjećanje prema majci, ali ne tako što će popustiti, nego tako što će reći: „Razumijem tvoju bol, ali ovo dijete nije podsjetnik na tugu. Ona je moj novi život, i ime koje nosi znači ljubav, a ne izdaju.“
Priča nas uči da su porodice često splet neispričanih tajni, rana i oprosta koji nikada nije do kraja izgovoren. Ali nas uči i tome da nove generacije ne bi smjele da nose teret starih pogrešaka. Djeca zaslužuju da budu simbol početka, a ne podsjetnik na kraj.
- I zato mala Annabelle ostaje simbol ustrajnosti i hrabrosti svoje majke. Simbol toga da prošlost ne mora upravljati budućnošću. A možda će jednog dana, kad vrijeme učini svoje, i baka pronaći snagu da zavoli unuku ne kroz prizmu starog bola, nego kroz istinu da je ona dar – čist, nevin i oslobođen svake sjene.
