Tema ishrane i njenog uticaja na zdravlje, posebno kada je riječ o raku, često izaziva strah, zbunjenost i pogrešna tumačenja.
- Mnogi ljudi traže jednostavne odgovore i „krivce“ među namirnicama, ali medicina već godinama upozorava da stvari nisu tako crno-bijele. Kako navode domaći zdravstveni izvori poput Blica i portala Zdravlje, rak je bolest na koju utiče kombinacija genetike, okoline, životnih navika i dugoročnih obrazaca ishrane, a ne jedna jedina namirnica.
Ljekari naglašavaju da nijedna hrana sama po sebi ne može izazvati rak, niti ga može „hraniti“ u bukvalnom smislu. Međutim, ono što svakodnevno unosimo u organizam može stvarati uslove koji ili pomažu tijelu da se brani, ili mu dugoročno otežavaju borbu. Prehrana može biti podrška, ali i opterećenje, zavisno od toga kakve navike godinama gradimo. Upravo zbog toga onkolozi sve češće savjetuju da se iz svakodnevne upotrebe izbace određene namirnice koje doprinose hroničnim upalama, hormonalnim poremećajima i metaboličkom disbalansu.
- Jedna od prvih grupa hrane na koju stručnjaci upozoravaju jeste procesuirano meso. Tu spadaju kobasice, hrenovke, salame, paštete, suhomesnati proizvodi i konzervirano meso koje se često jede „usput“, u sendvičima ili kao brz dodatak obroku. Problem kod ovih namirnica nisu samo masnoće i velika količina soli, već prije svega konzervansi poput nitrata i nitrita, koji se dodaju radi dužeg trajanja i privlačne boje. U organizmu se ovi spojevi mogu pretvarati u supstance koje su povezane s oštećenjima na ćelijskom nivou. Šteta se ne vidi odmah, ali redovna konzumacija tokom godina može održavati stanje blage, ali stalne upale, što dugoročno nije povoljno za zdravlje.
Stručnjaci savjetuju da se meso ne mora u potpunosti izbaciti, ali da se pravi razlika između svježeg i industrijski obrađenog. Bolji izbor su svježi komadi mesa, pripremljeni kuhanjem ili pečenjem uz minimalno masnoće, uz obavezno prisustvo povrća na tanjiru i umjerene porcije.
Druga velika grupa namirnica koju onkolozi često spominju jeste rafinirani šećer. Slatkiši, gazirani sokovi, industrijski kolači, ali i mnogi proizvodi za koje ne biste rekli da su „slatki“, sadrže velike količine dodatog šećera. Rafinirani šećer je praktično prazna kalorija – bez vlakana i hranjivih materija – i može dovesti do naglih skokova inzulina, lakšeg debljanja i metaboličkog disbalansa. Kada tijelo godinama funkcioniše uz stalne oscilacije šećera i inzulina, to stvara okruženje koje nije povoljno za opšte zdravlje.
- Poseban problem je što se šećer krije tamo gdje ga ne očekujemo – u kečapu, industrijskim umacima, hljebu, pecivima, pa čak i u takozvanim „fit“ ili „dijetnim“ proizvodima. Zato ljekari savjetuju čitanje deklaracija i izbjegavanje sastojaka poput glukozno-fruktoznog sirupa, dekstroze i maltodekstrina. Zamjena ne mora biti drastična – svježe voće, mala količina meda ili tamna čokolada s visokim procentom kakaa mogu zadovoljiti potrebu za slatkim bez stalnog opterećenja organizma.
Treća grupa namirnica na koju se često ukazuje jesu proizvodi od rafiniranih žitarica, posebno bijelo brašno. Bijeli hljeb, peciva, krofne i tjestenina od rafiniranog brašna imaju malo vlakana, brzo podižu šećer u krvi i nude vrlo malo nutritivne vrijednosti. Dugoročno, takva ishrana može doprinijeti gojaznosti i poremećajima metabolizma. Stručnjaci preporučuju integralne žitarice poput zobi, raži, heljde i ječma, uz porcije prilagođene stvarnim potrebama tijela.
U sredini ovakvih preporuka, često se naglašava i četvrta grupa – pržena i ultra-prerađena hrana. Čips, grickalice, brza hrana i gotovi industrijski obroci sadrže kombinaciju loših masti, velike količine soli, aditiva i „praznih kalorija“. Ova kombinacija može poticati upalne procese u organizmu i dodatno opteretiti jetru i probavni sistem. Kako ističu domaći nutricionisti koje citira Večernji list, problem nije povremeni obrok, već učestalost i navika.
Bolje opcije su jednostavne: kuhana i pečena jela, maslinovo ulje u umjerenoj količini, orašasti plodovi i što više povrća. Ne radi se o savršenstvu, već o kontinuitetu. Najveći efekat dolazi onda kada se iz kuće uklone namirnice koje nas najlakše odvuku u lošu naviku – procesuirano meso, slatkiši i industrijske grickalice.
- Važno je naglasiti da ove preporuke nisu poziv na strah ili rigidna pravila. Onkolozi ne savjetuju život u panici, već svjesniji odnos prema ishrani. Hrana ne treba da bude neprijatelj, već saveznik. Male promjene, ako su dugoročne, mogu imati snažan efekat na opšte zdravlje i otpornost organizma.
Na kraju, poruka stručnjaka je jasna: rak nije bolest koja nastaje preko noći, niti se rješava jednim potezom. Kako često naglašavaju domaći portali poput Kurira, prevencija i podrška tijelu počinju u svakodnevnim izborima. Ne hraniti loše navike znači dati organizmu bolju šansu da se brani, da se oporavlja i da dugoročno ostane snažniji. Nije poenta u savršenoj ishrani, već u svjesnom i umjerenom načinu života koji radi za vas – a ne protiv vas.
