Rođen u Šuto Orizariju, najvećem romskom naselju na Balkanu, Muharem Serbezovski nije započeo svoj život među svetlima reflektora, već u jednoj sobi, u kojoj je spavalo jedanaest članova porodice. Kao sardine, govorio je, ko prvi stigne do stola, taj će jesti.
Glad i bedu pamtio je ne po gorčini, već po tome što su je nosili s osmijehom. U njegovoj kući, sitost nije bila svakodnevnica, ali je ponos bio svakodnevni gost. Otac – učitelj, majka – čistačica, a Muharem – dijete koje je od malih nogu shvatalo snagu knjige i znanja
Život ga nije mazio, ali ga je učio mudrosti i zahvalnosti. Prvu čokoladu i mlijeko probao je tek sa 12 godina, ali je zato svoj prvi hit otpjevao iz duše koja je godinama čekala da se izrazi.
Kao pjevač, kompozitor, pisac, prevodilac i magistar prava, Serbezovski je ostvario ono što je nekad djelovalo kao san bez adrese. Njegova karijera traje preko 50 godina, a pjesme poput “Za venčanim stolom”, “Sine moj”, i “Violino, u dušu mi diraj” i danas se pjevaju na svim krajevima Balkana.
Njegov glas je toliko tražen da mu ni operaciona sala nije bila izuzetak – pjevao je doktorima dok su ga operisali u Turskoj. I nije to bila poza – to je bila njegova životna misija: da dijeli muziku, čak i kad drugi dijele infuziju.
Na privatnim proslavama, Muharem je bio više od gosta – bio je duša veselja. Za izvedbu pjesme “Zašto su ti kose pobelele, druže”, jednom je zaradio 20.000 eura. Ali za njega, nijedna cifra nije bila važnija od pogleda publike i suze u oku čovjeka koga je pjesma dotakla.
Muharem Serbezovski nas uči da siromaštvo nije sramota – sramota je odustati od života. Njegova snaga nije u glasnicama, već u tome što nikad nije zaboravio odakle je došao. U vremenima kada se mnogi diče zlatom, Muharem nosi uspomene kao ordenje. I to ga čini velikim – ne samo na bini, već i u srcima ljudi.
Ako želiš, mogu ti pripremiti i nastavak o njegovoj književnoj karijeri, prevođenju Kur’ana na romski jezik ili njegovim političkim angažmanima – samo reci.
