Godine 1988. iznenadni i tragični događaj promenio je život žene po imenu Li Đingdži. Njen sin, Mao Jin, kidnapovan je kada je imao samo dve godine. Incident se odigrao dok su se majka i sin vraćali iz vrtića, a otmičari su, nakon toga, prodali dečaka drugoj porodici.
- On je odrastao pod imenom Gu Ningning, u provinciji Sičuan, gde su mu roditelji koji su ga usvojili pružili novi dom. Međutim, ni njihova ljubav ni pažnja nisu mogle da zamene istinske roditelje koje je Mao Jin izgubio.
Za Li Đingdži, ovaj gubitak bio je nešto od čega se nije mogla oporaviti. Iako su godine prolazile, nije prestajala da veruje u mogućnost ponovnog susreta sa sinom. Ona je godinama putovala kroz više od 20 provincija u potrazi za njim, ne prestajući da deli flajere i poziva ljude da pomognu u potrazi. Tokom tih godina, njena potraga postala je simbol nade, ne samo za nju, već i za mnoge druge roditelje čija su deca bila oteta. Uz to, Li Đingdži je redovno učestvovala u televizijskim apelima i pomagala drugim porodicama da se ponovo ujedine sa otetom decom.
Iako je sve izgledalo besperspektivno, u aprilu 2020. godine došlo je do preokreta. Policija je dobila ključnu informaciju da je neko u provinciji Sičuan platio 6.000 juana za usvajanje deteta iz Sijana pre mnogo godina. Istražitelji su krenuli u ozbiljnu istragu, koristeći DNK testiranje kako bi potvrdili podudaranje, a rezultati su bili neočekivani: dete koje su tražili, bio je Mao Jin. Nakon 32 godine neumorne potrage, Li Đingdži je konačno pronašla svog sina. Susret, koji je usledio, nije mogao da ostavi nikog ravnodušnim. Njihov susret bio je emotivan i duboko dirnuo naciju.
- Ova priča nije samo priča o majci koja nikada nije odustala od potrage za svojim sinom, već i priča o roditeljima koji su u potpunosti promenili život jednog deteta, ne znajući šta je zapravo prošao kroz sve godine od kada je bio otet. Za Mao Jina, susret sa biološkom majkom predstavljao je šok i istovremeno iskustvo dubokog emotivnog pomaka, jer je morao da se suoči sa prošlim traumama i pitanjima koja su se s vremenom nakupila. Kako je rasla drama njegovih unutrašnjih dilema, sve je postajalo jasnije – on nije bio samo žrtva otmice, već je bio i ključni deo priče o tome što znači biti roditelj, i šta zapravo znači biti voljen, i od strane bioloških i usvojenih roditelja.
U središtu ove nevjerojatne priče leži i vrlo važan aspekt društvene borbe. Majčina posvećenost, njen nepokolebljivi duh i hrabrost postavili su standard nade za sve koji su pogođeni sličnim tragedijama. Mnoge porodice koje su prošle kroz tragedije otmica zahvaljujući njenoj neumornoj borbi ponovo su bile ujedinjene sa svojom decom. Ta emocionalna borba nije bila samo njena – bila je to borba za sve porodice koje su se suočavale sa gubitkom svojih najbližih. Iako bi mnogi izgubili nadu, Li Đingdži je verovala u snagu ljubavi i obiteljskih veza.
- Kako se Li Đingdži ponovo ujedinila sa sinom, svet je mogao da vidi priču o ljubavi koja ne poznaje granice i o snazi majčinske posvećenosti koja traje, uprkos svim nedaćama. Niko nije mogao da ostane ravnodušan prema ovom emotivnom susretu, jer je on podsetio sve nas na to što znači biti roditelj i koliko je važno boriti se za ono što volimo. Ova priča ostaje simbol nade i borbe, dok istovremeno pokazuje duboku emocionalnu snagu koju mogu imati jednostavni ljudi kada se suoče sa neizmernim gubicima.
(Izvor: Stil Kurir)
