Ova potresna priča o izdaji i otkrivanju istine koja je iznad svega okrenula život glavne junakinje, započinje tragedijom koju nitko ne bi mogao predvidjeti.
- Za samo sedam dana, žena je izgubila dvoje najbližih ljudi: najprije svog muža, a zatim sestru koja je poginula u nesreći na putu prema groblju, kako bi joj pružila podršku. Smrt i tuga, međutim, nisu bili jedini udarci koje je morala podnijeti. Ta tuga ubrzo se pretvorila u duboku izdaju koja će zauvijek promijeniti njezin pogled na život i ljude kojima je vjerovala.
Dok je obavljala sve teške obaveze, od sahrane svog muža do žalosti zbog gubitka sestre, telefon je stalno zvonio. Ljudi su je grlili, donosili hranu, a ona je, unatoč svemu tome, bila u stanju autizma, osjećajući se kao da je živa, a istovremeno mrtva. U njenom svijetu, sve je postalo jedno, sivilo je i usmjerilo se prema tome da život više nije imao nikakve veze sa stvarnošću.
- Na dan sahrane svoje sestre, dok je bila spremna izaći iz kuće, primijetila je kovertu na podu. Bila je bez potpisa, ali unutra je bila poruka koja ju je šokirala: „Ne idi na sahranu. Idi na vašu staru vikendicu i saznat ćeš istinu.” Nije mogla vjerovati da je to ozbiljno, ali rukopis je bio poznat – prepoznala je ga odmah. Rukopis njezine sestre. Osjetila je kako je nešto duboko u njoj počelo rezonirati, iako nije znala što to znači, osjetila je potrebu da krene tim putem.
Vikendica je bila tiha i hladna, a ona je ušla unutra, znajući da ništa više neće biti isto. Kad je čula glasove svog muža i sestre, shvatila je da je ušla u nešto što nije mogla ni zamisliti. Njeni najbliži nisu bili mrtvi, oni su samo glumili smrt, a sve je bilo smišljeno kako bi izbjegli posljedice svojih postupaka.
Ispod svega toga ležala je šokantna istina – njezin muž i sestra nisu samo bili žrtve nesreće. Oni su bili ljubavnici. I sve što su napravili, uključujući smrtne nesreće i lažnu sahranu, bilo je samo igra koju su pripremili za nju. Njezin muž je bio osigurani, sestra je “poginula” samo da bi nestala, a sve je to bilo dio njihovog plana da pobjegnu zajedno.
- Stajala je na vratima i gledala dvoje ljudi kojima je vjerovala i za kojima je tugovala danima. Izgledali su smireno, a u njihovim očima nije bilo kajanja, već samo strah da je sve što su napravili sada na ivici razotkrivanja. Nije osjećala ljutnju, nije osjećala bijes. Samo je znala da je izgubila dvoje ljudi – ali na način koji je bio mnogo teži od same smrti.
Tada je, u tihom trenutku, izvadila telefon i pozvala policiju. To je bila njezina istina, njezin trenutak samostalnosti, trenutak kada je svjesno odlučila prekinuti igru koju su pokušali igrati s njenim životom. Neka se njihova sahrana ipak održi, ali sada zaista, ne zbog njih, već zbog prošlog života koji je završio onog trenutka kada su odlučili izraditi takvu izdaju.
Iako je žrtvovala dvoje najbližih ljudi, ona je naučila najvažniju lekciju – da se stvarna smrt događa u trenucima kada ljudi izaberu izbrisati sebe iz nečijeg života, ne nužno fizičkom smrću, već svojim postupcima i izdajom.
