U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost, ali i vrlo emotivnu životnu priču koja pokazuje koliko snage čovjek može pronaći u sebi kada se suoči s teškom bolešću.
- za osmijeha mnogih javnih ličnosti često se kriju borbe koje javnost rijetko vidi, a upravo takva je i ispovijest Jelene Tomašević, supruge proslavljenog košarkaša Dejana Tomaševića, koja je otvoreno govorila o svojoj dugogodišnjoj borbi sa ozbiljnom autoimunom bolešću – lupusom.
Savremeni način života sve češće donosi zdravstvene probleme koji se razvijaju tiho i neprimjetno. Stres, zagađenje, nezdrave navike i mnogi drugi faktori mogu doprinijeti nastanku različitih oboljenja. Među njima posebno mjesto zauzimaju autoimune bolesti, kod kojih organizam počinje napadati vlastite ćelije i tkiva. Jedna od takvih bolesti je upravo lupus, bolest koja može zahvatiti gotovo svaki organ u tijelu.
- Jelena Tomašević svoju priču podijelila je u emisiji o zdravlju, gdje je iskreno govorila o tome kako je počela njena borba. Prvi simptomi pojavili su se prije desetak godina, i u početku su bili gotovo neprimjetni. Kao majka četvero djece, Jelena je tada bila posvećena porodici i svakodnevnim obavezama, pa nije odmah posumnjala da se iza tih znakova krije ozbiljan zdravstveni problem.
Sve je počelo mjesec dana nakon njenog četvrtog porođaja. Primijetila je da joj jedan prst počinje oticati, a zatim i drugi. U početku je to djelovalo bezazleno, ali kako su dani prolazili, otoci su postajali sve izraženiji. Ljekarski pregledi i analize ubrzo su otkrili da boluje od lupusa, bolesti za koju tada, kako kaže, gotovo da nije ni znala da postoji.
U tom periodu porodica je živjela u Španiji. Nedugo nakon dijagnoze, Dejan je potpisao ugovor u Grčkoj, pa su se preselili u Atinu. Tamo je Jelena odlučila potražiti i drugo medicinsko mišljenje. Nažalost, i drugi ljekari su potvrdili istu dijagnozu.
Jedan od trenutaka koji je posebno ostao urezan u njeno sjećanje bio je razgovor s doktorom koji joj je rekao nešto vrlo teško za prihvatiti. Iako je imala samo 36 godina, njeno tijelo je, prema riječima ljekara, funkcionisalo kao tijelo osobe stare 75 godina. Osim lupusa, otkriveno je i dodatno oboljenje – reumatoidni artritis, koji je dodatno komplikovao njeno zdravstveno stanje.
Nakon toga uslijedio je povratak u Beograd i nastavak liječenja. Taj period bio je izuzetno težak za cijelu porodicu. Promjene gradova, obaveze, rođenje najmlađeg sina Matije i suočavanje s ozbiljnom bolešću stvorili su ogromnu količinu stresa.
Dejan Tomašević kasnije je priznao da je to bio jedan od najtežih perioda u njihovim životima. Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bila je Jelenina snaga. Uprkos svim problemima, ona se gotovo nikada nije žalila.
- Njena najveća osobina bila je upravo to što nije željela da porodica osjeti koliko joj je zapravo teško. Kada bi bol postajao nepodnošljiv, često bi se povukla u samoću kako djeca ne bi primijetila njenu patnju. Tada bi nazvala sestre ili bliske osobe i podijelila s njima ono što nosi u sebi.
Simptomi bolesti nisu bili jednostavni. Temperatura se često pojavljivala bez jasnog razloga, a otoci su se javljali na različitim dijelovima tijela. Ruke bi joj ponekad bile toliko natečene i bolne da nije mogla pomjeriti prste. Takvi periodi trajali su danima, nakon čega bi se stanje privremeno smirilo.
U tim trenucima bolest je postajala posebno teška jer je ograničavala osnovne svakodnevne aktivnosti. Postojali su dani kada nije mogla obaviti ni najjednostavnije stvari poput oblačenja, kupanja ili držanja vlastite bebe u naručju. Kako sama kaže, tada više nije bolilo samo tijelo – bolio je um i duša.
Uprkos tome, Jelena je i dalje pokušavala obavljati majčinske obaveze. Presvlačila je bebu, hranila je i dojila čak i kada je bol bio gotovo nepodnošljiv. Dejan je kasnije iskreno priznao da je upravo ona, uprkos svemu, često bila ta koja je nosila najveći teret.
Ipak, ključnu ulogu u njenoj borbi imala je ljubav i podrška porodice. Jelena često ističe da između nje i Dejana postoji posebna povezanost koju opisuje kao čistu ljubav i međusobno razumijevanje.
- Prije bolesti planirali su veliku porodicu. Oduvijek su željeli više djece, a Dejan je čak sanjao o petoro. Međutim, lupus je promijenio mnoge planove. Zbog zdravstvenih komplikacija Jelena više nije mogla imati još jedno dijete.
U jednom trenutku kroz osmijeh je rekla nešto što je mnoge dirnulo: pošto više ne može imati peto dijete, dogovorili su se da Dejan bude njeno peto dijete.
Naravno, iza tog osmijeha često se skrivala i velika unutrašnja borba. Jelena je priznala da je u jednom periodu osjetila i snažan bijes. Pitala se šta će biti u budućnosti, hoće li dočekati važne trenutke u životima svoje djece – njihove mature, fakultete, vjenčanja.
Takve misli su je ponekad preplavljivale i donosile strah. Ali svaki put kada bi osjetila zagrljaj svojih najbližih, pronalazila je novu snagu.
Posebnu podršku pružio joj je i najstariji sin Kića, koji je kao tinejdžer preuzeo dio obaveza u kući i pomagao oko mlađe braće i sestara.
- Vremenom je Jelena pronašla način da se nosi sa bolešću. Pored medicinske terapije, okrenula se i duhovnom radu na sebi, što joj je pomoglo da pronađe unutrašnji mir.
Danas kaže da joj je upravo kombinacija liječenja, duhovne snage i ogromne ljubavi porodice pomogla da prebrodi najteže trenutke.
Lupus je i dalje ozbiljna bolest, ali njena priča pokazuje koliko su snaga volje, podrška bližnjih i vjera u oporavak važni u borbi sa svakim životnim izazovom.
I možda je upravo to najvažnija poruka ove ispovijesti – da čak i u najtežim trenucima čovjek može pronaći snagu ako zna da nije sam.
