U današnjem članku pišemo o jednoj emotivnoj priči o starici koja je testirala svoje odrasle djece kako bi vidjela kako će se ponašati prema njoj kada više ne bude mogla brinuti o sebi.
- Tema ovog članka bavi se odnosima između roditelja i djece u starijoj dobi, te kako materijalne stvari ponekad nadmašuju osjećaje i ljubav.
Starica, koja je imala više od sedamdeset godina, bila je sama nakon što je njezin muž preminuo. Podigla je svoju troje djece i gledala kako odrastaju, ostvarujući uspješne živote, sa velikim kućama i stabilnim poslovima. Međutim, kako su godine prolazile, djeca su je sve rjeđe posjećivala. Jednog dana, kada je starica bila bolesna, nazvala je svog najstarijeg sina, ali on nije imao vremena. Kći je bila zauzeta s unucima, a najmlađi sin je stalno bio na “poslovnom putu”. Ostavši sama u maloj kući, starica se osjećala napušteno i zaboravljeno. Suze su joj se slijevale niz lice dok je sjedila pred oltarom svog pokojnog supruga, govoreći mu: „Stara sam, ne preostaje mi puno vremena, a njima je stalo samo do novca. Nitko se ne brine za svoju staru majku.“
- Iako je bila pogođena svojim osjećajima, starica je smislila plan. Odlučila je testirati kako će njezina djeca reagirati ako pokaže znakove mentalne dezorijentacije. Sljedećeg dana počela je glumiti da je zbunjena, ponekad miješajući imena, ponekad zaboravljajući osnovne stvari. To je bila njezina posljednja nada da bi djeca mogla primijetiti njezinu patnju i pomoći joj. Iako je plan bio smišljen u trenutku očaja, ubrzo je postao realnost koju nije mogla kontrolirati.
Kad je vijest o njezinoj “ludosti” došla do njezinih odraslih djece, oni su odmah požurili prema njoj, ali ne s ciljem da joj pomognu. Njihov je jedini cilj bio raspravljati o tome kako ju smjestiti u dom za starije. Najstariji sin je predložio da ju prebace u dom, jer nije imao mjesta za nju u svojoj kući. Kći je imala djecu i bila zauzeta, dok je najmlađi sin predložio da podijele njezinu mirovinu, kako bi je smjestili u dobar dom. Starica, pogođena njihovim riječima, nije im ništa rekla, ali je osjećala duboku tugu. Njena djeca nisu bila spremna da se posvete njoj, već su razmišljala o materijalnim stvarima.
Zadnjih pet godina starica je živjela u domu za starije, gdje je svaki dan čekala da njeni sinovi i kći dođu posjetiti, ali najčešće su dolazili samo kad su imali neki interes. Ponekad bi je posjetila srednja kći, ali dvojica sinova gotovo nikada nisu dolazili. U noćima je često plakala, žaleći zbog svoje odluke da testira djecu, jer je istina bila bolnija od samoće. To iskustvo promijenilo je njezinu percepciju ljubavi i obiteljskih odnosa. Zamišljala je kako bi bilo da nije postavila taj test, ali sada je znala da su njezina djeca postala udaljena i hladna prema njoj, preokupirana svojim životima i materijalnim stvarima. Nažalost, ta veza koja je nekada bila ispunjena ljubavlju, sada je bila zasjenjena financijskim pitanjima.
- Nekoliko godina nakon što je smještena u dom za starije, starica je saznala da ima terminalni stadij raka. Obavijest je stigla do njezine djece, koji su pohitali prema domu, ali, kao i prije, nije ih zanimalo njezino zdravlje. Njihova pozornost bila je usmjerena na nasljedstvo i imanje. Najstariji sin je odmah pitao osoblje je li ostavila kakve vrijednosti ili dokumente o vlasništvu.
Kći je, iako s očiglednim suzama u očima, bila zabrinuta samo za oporuku, dok je najmlađi sin šutio, iako su svi znali da je njegov interes vezan za novac. U trenutku kada su otvorili omotnicu koju je starica ostavila za njih, svi su očekivali neki iznos ili imanje, ali su unutra našli samo mali komad papira s njezinim drhtavim rukopisom. Taj komad papira nosio je njezinu posljednju poruku.
Nažalost, nije bila riječ o novcu niti o stvarima koje su tražili. Ova priča nas podsjeća na važnost ljubavi i obiteljskih odnosa, koji ne bi smjeli biti zasjenjeni materijalizmom i osobnim interesima. Djeca su zaboravila svoju majku, a ona je, nažalost, shvatila da su je samo “koristili”. Ova priča nas tjera da preispitamo vlastite vrijednosti u obiteljskim odnosima i način na koji se odnosimo prema starijim osobama, posebno prema roditeljima koji su nas podigli i voljeli cijeli život.
Izvor: Ova priča u sličnom obliku se pojavila na mnogim domaćim portalima, poput Jutarnji.hr, 24sata.hr
