Porodični odnosi oduvijek nose posebnu težinu, a jedan od najosjetljivijih svakako je odnos između svekrve i snahe. Dva različita svijeta često se nađu u istom domu, a očekivanja okoline da se izgradi skladna porodica znaju biti daleko od realnosti.
- U teoriji se sve svodi na međusobno poštovanje i poneki kompromis, no u praksi ti kompromisi nerijetko izostanu i odnosi postanu izvor napetosti.
Priča jedne majke u šezdesetim godinama to potvrđuje. Ona je vjerovala da je dovoljno povući se i pustiti sinu da gradi svoj život onako kako želi. On, mladić od 27 godina, studirao je i radio, trudeći se pronaći ravnotežu između obaveza i privatnog života. Upoznala je njegovu djevojku, ali nije se previše miješala u njihov odnos. Sve dok nije osjetila da bi njihov zajednički život mogao biti lakši ako se usele kod nje i muža. Ideja je bila plemenita: pomoći sinu da rastereti finansijski pritisak i oslobodi vrijeme za učenje.
- Kada su se uselili, svekrva je dobila priliku da bolje upozna djevojku. No, ono što je primijetila nije je oduševilo. Dani provedeni za računarom, igrice koje su trajale satima i izbjegavanje kućnih obaveza ostavili su gorak utisak. Još teže je bilo gledati kako čak i vlastiti veš ostavlja svekrvi da ga pere, bez ikakvog osjećaja nelagode. Takva slika stvorila je u njoj osjećaj da se susrela s osobom koja nema ambicije niti odgovornost.
U razgovorima s mužem pokušavala je pronaći rješenje. On je savjetovao otvoren razgovor, ali svaki pokušaj završavao je na isti način: odgovori snahinim tihim glasom svodili su se na “ne znam”, “ne mogu” ili “ne želim”. Osjećaj nemoći rastao je iz dana u dan, sve dok nije odlučila da sama podvuče crtu.
Jednog dana, dok je plaćala račune, došla je do zaključka da se mora promijeniti pristup. Otkazala je internet. Taj potez bio je svojevrsni preokret. Kada je djevojka shvatila da više nema besplatnog interneta, frustracija je postala očita. Nakon nekoliko dana, par se odlučio preseliti kod njenih roditelja, gdje su ih čekali uslovi u skladu s njenim navikama – bez većih obaveza, ali sa stabilnim pristupom internetu.
Ova priča pokazuje koliko je težak balans između želje da se pomogne djetetu i potrebe da se održi red u vlastitom domu. Nije lako biti svekrva koja želi najbolje za sina, a istovremeno se suočava s osobom koju doživljava kao pasivnu i nezainteresovanu. Psiholozi često ističu da su ovakve tenzije prirodne, jer se radi o sukobu generacija i različitih stilova života. Prema istraživanjima objavljenim u časopisu “Psihologija danas” Univerziteta u Beogradu, čak 65% ispitanih majki priznaje da su imale barem jednu ozbiljnu krizu u odnosu sa snahom, i to najčešće zbog nerazumijevanja u vezi s kućnim obavezama.
- Na Balkanu je ova tema posebno osjetljiva jer se tradicionalne vrijednosti još uvijek snažno održavaju. Kulturni obrazac u kojem se očekuje da porodica živi zajedno često dovodi do sudara navika. Tako su i domaći portali poput “Klix.ba” i “Blic.rs” pisali o sličnim iskustvima žena koje tvrde da su najveći problemi nastali upravo zbog neravnomjerne raspodjele poslova u domaćinstvu. Te priče jasno ukazuju da sukob između svekrve i snahe nije izdvojeni slučaj, već dio šire društvene slike.
S druge strane, stručnjaci savjetuju da se ovakvi konflikti mogu ublažiti kroz postavljanje jasnih granica i otvorenu komunikaciju. Pedagoški zavod Kantona Sarajevo u svojim publikacijama navodi da je ključno definisati kućne obaveze i dogovoriti minimum zajedničkih pravila. U praksi, to znači da bi svako trebao imati svoju odgovornost, bilo da se radi o financijskom doprinosu, čišćenju ili brizi o zajedničkom prostoru. Bez takvih dogovora, frustracije se gomilaju i odnosi se pogoršavaju.
- U konkretnom slučaju, svekrva je pokušala razgovorom, ali kako dogovora nije bilo, ostala joj je samo radikalnija odluka. Otkazivanje interneta bilo je simboličan čin kojim je poslala jasnu poruku: kuća ima pravila i granice. To je bio trenutak koji je odredio tok daljeg odnosa. Iako je ishod bio bolan jer se sin odselio, u isto vrijeme bio je i rasterećenje – jer je kuća ponovo postala prostor u kojem vlada mir.
Ova situacija otvara i pitanje odnosa između roditelja i odrasle djece. Koliko roditelji trebaju pomagati, a gdje povući granicu? Institut za društvena istraživanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svojim analizama ističe da je predugo oslanjanje na roditelje zapravo prepreka osamostaljenju mladih. Kada djeca ostaju u zavisnosti, teško se razvija osjećaj odgovornosti i samostalnosti.
- Na kraju, ova priča nije samo o svekrvi i snahi. Ona govori o generacijama koje se susreću, o različitim pogledima na život, i o tome koliko je teško sačuvati sklad kada neko odbija kompromis. Nekada ljubav prema sinu znači i pustiti ga da sam nauči lekciju, čak i ako to znači da ode iz kuće. Jer porodica, koliko god bila vezana ljubavlju, ne može opstati bez poštovanja, odgovornosti i spremnosti na zajednički rad.
