Moj suprug već duže vrijeme živi i radi u Njemačkoj, a ja sam mu se pridružila nekoliko mjeseci nakon što sam rodila našu kćerku. Život u novoj zemlji bio je izazovan, ali nismo slutili da će nas jedno veče gotovo koštati svega.
- Dok je muž bio na noćnoj smjeni, ostala sam sama u malom stanu s bebom. U početku je sve izgledalo uobičajeno, ali odjednom je počela neutješno plakati. Isprva sam pomislila da je samo nervozna, ali kada sam joj izmjerila temperaturu i vidjela da ima 38,3°C, preplavio me strah. Bila sam zbunjena i preplašena, sama, u zemlji čiji jezik nisam govorila.
Dok je beba plakala bez prestanka, pokušavala sam naći pomoć. Kucala sam na vrata susjeda, ali nijedna vrata se nisu otvorila. Osjećaj bespomoćnosti bio je snažan, a panika je rasla. Tek kada sam se već vraćala u stan s mislima punim straha, pojavio se tračak nade.
- Ispred mene se pojavila starija žena, očito Njemica, koja je pružila ruke prema mojoj bebi. Nije govorila moj jezik, ali njezine oči i geste bile su jasne – nudila je pomoć. Uvela nas je u svoj stan, pažljivo odmotala moju kćer i zatim je lagano obrisala alkoholom, s posebnom pažnjom na područje oko ušiju, vrata i leđa.
Već nakon nekoliko minuta, temperatura je počela padati, a moja beba se smirila i zaspala. Iako nisam razumjela riječi koje je govorila, žena mi je rukama pokazivala na bebina usta i desni, dajući do znanja da se radi o nicanju zubića.
Bio je to trenutak spasa, ali i trenutak unutarnjeg sukoba. Moj suprug i ja smo vjernici, i u našem domu se strogo izbjegava alkohol. Upravo zbog toga nisam imala snage reći mu kako je došlo do olakšanja te noći. Nisam mogla predvidjeti kako bi reagirao. Ipak, najvažnije je bilo da je ta teška noć sretno završila.
Nekoliko dana kasnije, još uvijek razmišljajući o neobičnoj situaciji, prisjetila sam se kako i priroda nudi jednostavna, ali moćna rješenja, često neprepoznata u svakodnevici. Primjer za to su i dvije nevjerojatne namirnice – med i sušene datulje – koje su zbog svojih svojstava stoljećima bile cijenjene širom svijeta.
- Med je poznat po tome što nikada ne propada. Kada se pravilno skladišti, može ostati jestiv beskonačno dugo. Njegov visok nivo kiselosti, nizak sadržaj vlage i prirodni enzim koji pčele dodaju – glukoza oksidaza, stvaraju uvjete u kojima bakterije i plijesni ne mogu opstati. Zapanjujuće je da su arheolozi pronašli posude s medom u egipatskim grobnicama starim više od 3000 godina – i još uvijek je bio siguran za konzumaciju.
Slično tome, sušene datulje su voće koje se može dugo čuvati bez kvarenja. Njihov prirodni šećer i niska vlažnost čine ih otpornima na razvoj mikroorganizama. Još od davnina, datulje su bile osnovna hrana nomada, jer su lako prenosive, energetski bogate i otporne na visoke temperature. Uz to, prepune su vitamina, vlakana i kalija.
- Zanimljivo je da su i med i datulje dio religijskih običaja – posebno u islamskoj kulturi, gdje se često koristi kombinacija ova dva sastojka za prekid posta tokom mjeseca ramazana. Osim duhovne simbolike, njihova vrijednost se ogleda i u tradicionalnoj medicini – koriste se za jačanje imuniteta, liječenje rana i obnavljanje energije.
Priče poput moje podsjećaju nas koliko su briga, empatija i znanje važni u trenucima kada se osjećamo sami i ranjivi. Starija žena koja nije govorila moj jezik ipak je znala kako pomoći, koristeći metodu koja je tradicionalna, jednostavna i učinkovita.
Istovremeno, priroda nas uči kroz namirnice koje ne stare, kao što su med i datulje, da je trajna vrijednost često skrivena u najjednostavnijim stvarima. U vremenu brzih rješenja, ove sitnice podsjećaju nas da pažnja, strpljenje i prirodna sredstva ponekad čine razliku između panike i spasa.
