U današnjem članku vam donosimo jednu bolnu i tešku priču koja je obišla cijeli svijet.U zemlji gdje su priče o napuštenoj djeci često zatvorene u tišini i predrasudama, jedna žena odlučila je progovoriti ne iz bijesa, već iz snage. Milica Mršulja, danas spisateljica, novinarka, glumica i majka, nosi sudbinu kakvu mnogi ne bi mogli ni zamisliti, a kamoli izdržati.
- Rođena 1994. godine, pronađena je u kutiji pored kontejnera u Gnjilanu, gola i promrzla, ostavljena svega nekoliko sati nakon rođenja. Iako početak njenog života izgleda kao scena iz najtužnijeg filma, ono što je uslijedilo postalo je svjedočanstvo ljudske izdržljivosti i nevjerovatne unutrašnje snage.
Ime koje su joj tada dali – Nera – postalo je simbol. Nije to bilo samo ime, već označavanje borca, djeteta koje je izronilo iz tame. Milica nikada nije znala ko je ostavio tu kutiju u snijegu. Bez poruke, bez imena, bez traga. Ali je znala jedno – nije došla na svijet da bi nestala u zaboravu.
Usvojena je od strane bračnog para iz Leskovca koji nije mogao imati djece. Svetlana i Ljubiša prihvatili su je bezrezervno, a njihova ljubav postala je temelj na kojem je Milica gradila svoj svijet. Ipak, saznanje da je usvojena stiglo je rano, bolno i nenadano – uličnom dječjom okrutnošću, sa samo pet godina. To saznanje nije slomilo njeno povjerenje, ali jeste otvorilo niz pitanja koja su je pratila kroz odrastanje.
- U školi su je zadirkivali, govoreći joj da je iz doma, da su je “uzeli s ulice”. Umjesto da tone u sram, Milica je odabrala da odgovori znanjem, pisanjem i stvaranjem. Već kao djevojčica, svoju tugu je pretočila u riječi – i tu se rodila buduća spisateljica. Kako prenosi Kurir Stil, upravo su rana odbačenosti i pitanja o identitetu postali pokretači njenih književnih uspjeha.
U pubertetu su se pitanja o porijeklu intenzivirala. Pomisao da bi mogla nesvjesno susresti brata ili sestru u svakodnevnom životu tjerala ju je na potragu za istinom. Prvi pokušaji kroz centar za socijalni rad bili su frustrirajući i teški. Tek kasnije, zahvaljujući društvenim mrežama, saznala je detalje koji su je zauvijek promijenili: ostavljena je kao beba – nepokrivena, gola, pored kontejnera ispred muzičke škole u Gnjilanu.
Ove informacije su došle grubo, bez pripreme. Jedna službenica iz centra, ogorčena i gruba, rekla joj je u telefonskom razgovoru: „Zašto tražiš to đubre koje te je ostavilo?“ Taj komentar duboko ju je pogodio, ali i motivisao da sazna cijelu priču. Uslijedio je mukotrpan proces razgovora sa ženama koje su te godine napustile djecu. Njena biološka majka na početku je negirala, ali je kasnije priznala – napustila ju je zbog pritiska, jer je bila trudna s oženjenim muškarcem i nije imala podršku porodice.
- Emocionalni susret s biološkom majkom donio je više pitanja nego odgovora. Milica je oprostila, ali zaboraviti nije mogla. Posebno ne nakon što je postala majka. Kad je prvi put uzela svog sina Iliju u ruke, shvatila je dubinu bola i snagu nepravde koju je sama doživjela kao novorođenče. U tom trenutku odlučila je da prekine svaki kontakt sa ženom koja ju je donijela na svijet. Tada je shvatila – majka nije ona koja rodi, već ona koja voli i štiti.
Danas Milica ne traži sažaljenje. Ona stoji kao primjer da rana ne mora ostati otvorena i da porijeklo ne određuje sudbinu. Napisala je dva romana, a treći je u pripremi. Njena prva knjiga izazvala je interesovanje širom bivše Jugoslavije, a kritika i publika prepoznali su istinu i emociju koju nosi njen izraz. Kao što kaže, srećni ljudi ne pišu pjesme – ali iz tuge nastaje umjetnost. U glumu se vratila nakon pandemije, a u novinarstvo je zakoračila spontano – tokom krize, kada je potražnja za pričama koje dotiču srž ljudske patnje i otpornosti bila veća nego ikad.
- Prema pisanju Nova.rs, Milica je danas i autor i borac, žena koja piše sa strašću, ali i s namjerom da pomogne drugima da pronađu glas koji su izgubili. Njene knjige i kolumne ne opisuju samo fikciju – one nude utočište onima koji se osjećaju izgubljeno, dokazujući da se i iz najdublje tame može pronaći svjetlo.
Majčinstvo joj je donijelo mir, ali i novu odgovornost. Njen sin danas odrasta u domu ispunjenom pažnjom, ljubavlju i sigurnošću koju ona kao dijete nije imala. Pored supruga Miloša, sa kojim dijeli život i strast prema umjetnosti, Milica stvara ono što nikada nije dobila – porodicu po izboru, ne po slučajnosti.
- Kako ističe za Blic Žena, njena borba nije završena – ali se pretvorila u misiju. Želi da svaka žena, svako dijete koje je napušteno ili povrijeđeno zna: nije kraj. Možda je život počeo bolno, ali to ne znači da ne može završiti dostojanstveno, čak i veličanstveno.
Jer Milica Mršulja nije samo preživjela – ona je izrasla u stub, u inspiraciju, u ženu koja je od bola stvorila snagu. I u tome, upravo u tome, leži njena istinska pobjeda.
