Oglasi - Advertisement

Maria Isabel Quaresma dos Santos, poznata kao “djevojka s piletinom”, postala je jedan od najšokantnijih slučajeva u povijesti Portugala, a njena priča i dalje ostaje urezana u pamćenju. Njena sudbina, koja je počela kao zdrava beba, ubrzo se pretvorila u noćnu moru koju je gotovo čitav svijet ignorirao. Međutim, priča o njenom životu nije samo priča o zanemarivanju i patnji, već i o otporu, borbi i rehabilitaciji.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Rana godina života i zanemarivanje

  • Maria Isabel rodila se 1970. godine u portugalskom selu Tabua. Rođena kao zdrava beba, njezin život ubrzo je pretrpio drastične promjene. Naime, njena majka bila je pogođena meningitisom i psihičkim problemima, što je imalo ogroman utjecaj na njen odnos prema bebi. Iako je Maria bila dijete, njena majka nije razvila emocionalnu vezu s njom. Kad je djevojčica napunila samo godinu dana, njezina majka je, iz potpuno neobjašnjivih razloga, odlučila smjestiti je u kokošinjac, gdje je provela narednih deset godina svog života.

Tijekom tih godina, Maria nije imala kontakt s drugim ljudima. Bila je potpuno izolirana od ljudske interakcije, a njezina ishrana svela se na žitarice, ostatke hrane i listove kupusa koje su jeli kokoši. U tim uvjetima, mentalni i fizički razvoj bio je potpuno zanemaren. Iako je cijela obitelj bila svjesna što se događa, nitko nije poduzimao ništa da pomogne. Najveći šok predstavlja činjenica da su mnogi u selu znali za ovu strašnu situaciju, ali zbog lokalne ravnodušnosti, nitko nije reagirao.

Prvi pokušaj pomoći i medijska pažnja

  • Godine 1976., četiri godine nakon što je Maria bila smještena u kokošinjac, njezina teta, zabrinuta za njezino zdravlje, odlučila je poduzeti korake. Odvela je djevojčicu liječniku, koji je brzo prepoznao ozbiljnost situacije. Maria je hitno smještena u bolnicu, gdje su liječnici utvrdili ozbiljan fizički i mentalni zastoj u razvoju. Međutim, i dalje je bilo teško pronaći adekvatnu pomoć jer su institucije odbijale prihvatiti takav “neobičan” slučaj. Nakon nekoliko pokušaja, Maria je ponovo vraćena u kokošinjac, jer nije bilo sustava koji bi mogao da pruži pomoć ovoj nemoćnoj djevojčici.

Zanimanje novinara i dramatičan obrat

Prvi pravi proboj u životu Marije Isabel dogodio se 1980. godine, kada je medicinska sestra Maria Bicao čula za njenu strašnu sudbinu. Bicao, duboko potresena ovom pričom, odlučila je učiniti sve što je u njenoj moći da pomogne. Odlazi u selo i pronalazi Mariju, koja je još uvijek živjela u užasnim uvjetima. Unatoč ravnodušnosti majke, koja nije pokazivala nikakvu zainteresiranost za svoju kćer, medicinska sestra je odvela Mariju u svoj dom i pokušala joj pomoći. Tamo je Maria provela nekoliko tjedana, a Bicao je počela shvaćati ozbiljnost situacije. Međutim, kako bi se stvar dalje razvijala, Maria Bicao se okrenula novinarima.

  • Novinari su bili šokirani i bijesni na nevjerojatnu ravnodušnost svih uključenih strana – obitelji, susjeda, ali i institucija koje su ignorirale Mariju Isabel. Postala je glavna tema u medijima, a njezina slika brzo je postala simbol patnje i zanemarivanja. No, iako su novinari insistirali na pomaganju, Maria je ostala bez pravih resursa da dobije odgovarajuću pomoć.

Rehabilitacija i napredak

Jedna od ključnih figura koja je pomogla u Marijinom oporavku bila je prva dama Portugala, Manuela Enes. Svojom intervencijom, Enes je osigurala da Maria bude smještena u najbolji rehabilitacijski centar u zemlji. Uz pomoć stručnjaka, Maria je počela napredovati, iako nije bilo lako. Ponašala se kao ptica, hodajući sitnim koracima i koristeći ruke kao krila. Zbog toga su mnogi stručnjaci smatrali da će navike koje je razvila u kokošinjcu ostati s njom do kraja života. Unatoč svemu, Maria je naučila osnovne vještine komuniciranja putem znakova, uspjela je shvatiti jednostavne emocije i počela je koristiti znakovni jezik.

  • Međutim, specifična ponašanja koja je imala i dalje su bila utemeljena na navikama koje je preuzela od peradi, poput mahanja rukama ili hodanja na prstima. Iako je napredovala, njezina terapija je bila dugotrajna i iscrpljujuća. Liječnici su bili uvjereni da će Marija uvijek zadržati neke od svojih pticijskih osobina, no smatrali su da to neće umanjiti njen napredak i sposobnost komunikacije.

Zaključak

Priča o Mariji Isabel Quaresmi dos Santos duboko je potresla društvo, otkrivajući kako ravnodušnost i zanemarivanje mogu imati razorne posljedice na razvoj i ljudsku sudbinu. Iako je život koji je provela u kokošinjcu bio nevjerojatno težak, Maria je imala priliku za rehabilitaciju zahvaljujući pomoći dobrih ljudi i stručnjaka. Njen napredak, premda spor i nesavršen, pokazuje snagu volje i potencijal za oporavak, čak i nakon desetljeća zanemarivanja.

Društvo mora naučiti iz Marijine priče, kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. Zabrinutost i pažnja prema najranjivijima, posebno djeci, ključni su za stvaranje zdravijeg i humanijeg društva.

POKLANJAMO TI KNJIGU BESPLATNO!

Upiši svoj email i preuzmi knjigu "Astrologija nije bauk"! Zaviri u tajanstveni svijet zvijezda i otkrij kako zvjezdana magija može promijeniti tvoj pogled na sebe i svijet oko tebe!

Jedan klik te dijeli od tvoje knjige i novih spoznaja!

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here