Svima nam je ppoznat popularni pjevač Relaj Popović , ali vjerujemo daniko nezma ko je njegova majka. U današnjem članku vam otkrivamo sve detalje iz života njegove majke.Bila je to prva solistkinja baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, dama koja je balet igrala ne samo nogama i rukama, već cijelim srcem.
- E, znaš, neka imena možda danas ne zna svako dijete, ali onaj ko pamti ljepotu scene, znao je ime Zoja Begoli. A kad se neko tako predaje umjetnosti, nemoguće je da ga svijet ne primijeti – i ljudi, i šminkeri, i običan narod, svi su je gledali s divljenjem.Rođena u Beogradu 1949. godine, Zoja je već sa šesnaest završila čuvenu baletsku školu “Lujo Davičo”, a onda je dvije godine provela u Lenjingradu, usavršavajući se na Akademiji “A. J. Vaganova” – što je san svakog ozbiljnog baletskog umjetnika. Kada se vratila u Beograd 1967. godine, započela je karijeru koja će trajati decenijama i ostaviti neizbrisiv trag.
Igrala je sve – od Olimpije u Hofmanovim pričama, preko Svanilde, Mirte, Solveig, pa do Kume u Trijumfu Afrodite i ulične igračice u Don Kihotu. Svaka uloga bila je živa, snažna, oblikovana njenom elegancijom i dubinom. Bila je poznata ne samo kao izvođačica, nego i kao pedagog, i to ne bilo kakav. Predavala je u svojoj staroj školi, ali i na BK akademiji, gdje je učila mlade igrače i glumce kako da kroz tijelo govore više nego riječima.
- Ali iza reflektora i scenskih svjetala, postojala je i druga Zoja – žena, majka, voljena i povrijeđena, čije su emocije oblikovale i život njenog sina – danas poznatog repera Relje Popovića. Malo ko zna da je Relja sin baš te legendarne balerine, i da od nje nije naslijedio samo crte lica, već i scensku snagu i osjećaj za pokret, za emociju, za nastup.Reljin otac, Srđan Popović, bio je sportski novinar, ali je preminuo dok je Relja imao samo godinu i po dana. O tome Relja govori s posebnom tugom. Kaže da je rana gubitka oca rana koja ne zacjeljuje.
– Volio bih da sam ga zapamtio, rekao je jednom prilikom. To je bol koja ostaje duboko u tebi, bez obzira na to koliko te drugi vole.
Zoja se kasnije udala za Faruka Begolija, čuvenog glumca i profesora, koji je bio miljenik publike u bivšoj Jugoslaviji. Njih dvoje su živjeli osamnaest godina zajedno, ali brak nije izdržao. Ipak, kako je i sam Faruk rekao, bila je to ljubav koja se pamti, bez gorčine i bez ružnih riječi. On je, i nakon razvoda, govorio o njoj s najdubljim poštovanjem, govoreći da mu je pružila „divan život i prijateljstvo koje ostaje“.
– Bogat sam tom ljubavlju, bogat sam tom ženom, rekao je jednom Faruk. I to govori sve.
- Nakon razvoda, Zoja je zadržala prezime Begoli, što je mnoge navelo da pomisle da je upravo Faruk Reljin otac. No, Relja je to jednom oštro demantovao, ističući da nema šta da krije, niti ima potrebe da ikada izbjegava svoje porijeklo.
– Ja ljude dijelim na dobre i loše, ne po nacionalnosti, rekao je tada, jasno pokazujući svoje vrijednosti.
Život sa majkom, iako bez velikog materijalnog bogatstva, bio je ispunjen ljubavlju, pažnjom i dostojanstvom. Iako nisu imali sve što su druga djeca imala, Relja je rastao uz primjer jake žene koja se borila – za dom, za djecu, za čast.
– Obećao sam mami da ću jednog dana zaraditi dovoljno da kupim stan za nju i za sebe, ispričao je. Nažalost, nisam stigao to ostvariti dok je bila živa, ali nisam izdao sebe. Našao sam put kojim sam mogao ići čistog obraza, a da ipak uspijem.Zoja Begoli preminula je deset godina nakon Faruka, a iza sebe ostavila ne samo uspomene na ples, nego i vrijednosti koje je prenijela na sina – vrijednosti rada, poštenja, umjetnosti i dostojanstva.
U vremenu kada mnogi traže idole u prolaznim imenima, priča o Zoji Begoli podsjetnik je da prave veličine žive tiho, dostojanstveno i ostavljaju trag koji se ne briše ni smrću. A Relja Popović, bez obzira što je u drugom svijetu – onom muzike i ritma – nosi taj naslijeđeni duh umjetnosti kao najvrijedniji dar.
