Glumac Branko Janković, poznat po svom radu u domaćoj kinematografiji, otkrio je kroz kakve je sve teškoće prošao kako bi postao uspješan u svom poslu. Sada živi na selu sa svojom mnogobrojnom porodicom, uzgaja koze i bavi se poljoprivredom, ali put do glume nije bio ni malo lak.
Branko je ispričao kako je pješačio do osnovne škole, gdje su ga drugari iz sela pratili. Gledali su crtane filmove kod njega kod kuće, a do osam sati već su bili u školi. Njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno avanturama, poput hvatanja riba i branja voća. Prisjetio se kako su živopisni ljudi iz njegovog komšiluka bili čak zanimljiviji od likova iz popularnih priča poput Harija Potera.
Srednja škola bila je period pun izazova za Branka. Živio je u domu sa još sedmoricom dječaka u jednoj sobi i jednim zajedničkim kupatilom, što je činilo spavanje gotovo nemogućim. Bio je talentovan za matematiku i učestvovao je na takmičenjima, ali je prepoznavao koliko je teško bilo snaći se u novom okruženju.
Kada je stigao u Beograd, morao je brzo naučiti kako da opstane. Radio je različite poslove preko omladinske zadruge, uključujući i isporuku stvari restoranima, pa čak i krađu laminata sa drugim mladićima iz doma. Ipak, život u domu imao je i svojih pozitivnih strana. Branko je pohađao časove vjeronauke, šaha i glume, što ga je na kraju odvelo na put dramske umjetnosti. Bio je toliko odlučan da postane glumac da je nekoliko puta pokušavao upisati akademiju u različitim gradovima – Beogradu, Novom Sadu, Cetinju i Banja Luci.
Njegova upornost se isplatila kada je konačno primljen na fakultet u Banja Luci. Tokom tog perioda, Branko je spavao u manastiru i tražio blagoslov, spavao na hodnicima fakulteta i kod nepoznatih ljudi koji su mu pružali pomoć. Jedna od tih osoba bila je žena koja ga je primila u svoj dom, a kasnije se ispostavilo da je ona završila akademiju u klasi sa njegovom profesorkom.
Branko je naglasio da ne bi odustao od svog sna čak i da nije bio primljen na fakultet u Banja Luci. Već je razmišljao o prijavi u Mostaru i aktivno tražio savjete od poznatih glumaca poput Borisa Isakovića. Njegova odlučnost i strast prema glumi na kraju su ga doveli do uspjeha, a sve teška vremena i iskustva samo su ga dodatno ojačala.
Danas, Branko Janković uživa u seoskoj idili sa svojom porodicom, ali njegovo putovanje do glume služi kao inspiracija mnogima. Njegova priča pokazuje kako upornost, rad i posvećenost mogu prevladati i najteže prepreke.
