Većina nas je koristi da umota ostatke hrane ili da zaštiti tepsiju, a zapravo ne znamo da ta tanka sjajna traka može postati moćna amajlija protiv neželjenih gostiju – i onih četvoronožnih, i onih pernatih.Za početak, hajmo malo u prošlost.
Aluminijsku foliju, kakvu danas poznajemo, izmislio je švicarski inženjer dr. Lauber davne 1910. godine. Razvio je tehniku kojom je tanki sloj aluminija mogao proći kroz ogromne čelične valjke, čime je dobivena fina, fleksibilna traka metala. Samo tri godine kasnije, Švicarska je već počela da koristi ovu novotariju u komercijalne svrhe, najprije za pakovanje čokolade – ko bi rekao da će nešto tako obično imati tako široku primjenu?
Ali, da se vratimo u sadašnjost. Osim što čuva hranu, aluminijska folija se pokazala kao pravi kućni zaštitnik. Vjerovali ili ne, ako je postavite ispred ulaznih vrata, može spriječiti dolazak neželjenih gostiju – od lutalica do dosadnih ptica i glodavaca.
Za one koji imaju bašte ili dvorišta, naročito u gradovima, problem sa mačkama koje tumaraju okolo može biti itekako stvaran. Ove radoznale životinje često dolaze do vrata, istražuju, ostavljaju tragove, pa i ponekad ulaze. Jednostavan, ali genijalan trik jeste da se komad aluminijske folije zalijepi na štap i postavi kraj vrata – poput male zastavice. Šta se tada dešava? Vjetar zaljulja foliju, ona proizvodi šuštav zvuk i odbija životinje. Zvuk koji nama djeluje bezazleno, za njih je zvučni alarm.
Ali to nije sve. Mačke i psi imaju razvijena čula, a odsjaj svjetlosti koji reflektuje sjajna folija često ih zbunjuje. Slično je i sa golubovima – pticama koje mnogi pokušavaju zadržati dalje od svojih terasa, balkona i prozora. Postavljanjem folije preko ograde balkona, stvara se vizuelna barijera. Sunčevi zraci se odbijaju, stvaraju blještav odsjaj i uznemiravaju ptice koje tada instinktivno biraju drugo mjesto za slijetanje.
A što se tiče miševa i pacova, tu aluminijska folija ima još veću ulogu. Ti mali noćni gosti možda su simpatični u crtanima, ali u stvarnosti – nisu poželjni ni najmanje. Postavljanjem folije na mjesta gdje se često kreću (ispod sudopera, iza frižidera, oko cijevi), stvaramo barijeru koju ne vole ni da vide, ni da dotaknu.
Prvo, njihove kandže nisu prilagođene klizavoj površini, pa im je teško da se kreću. Drugo, zvuk folije kad je dotaknu – za njih je nepodnošljiv, zbog izuzetno osjetljivih bubnih opni. I treće, miris aluminija (iako ga mi jedva osjetimo), maskira druge mirise, poput hrane, što dodatno zbunjuje ova stvorenja. Pacovi, poznati po sposobnosti da grizu kroz drvo i zidove, rijetko pokušavaju isto s folijom, jer im je jednostavno – odbojna.
Ako imate pukotine, rupe ili sumnjiva mjesta po zidovima, jednostavno ubacite smotanu aluminijsku foliju. Jeftino je, brzo i efikasno.
I dok neki možda odmahnu rukom i kažu: “Ma to je glupost”, istina je da mnogi širom svijeta koriste upravo foliju kao neinvazivnu metodu za rješavanje svakodnevnih problema. Jer – ne šteti, ne zagađuje, nije opasno po životinje, a pomaže.
Oni koji imaju terase koje redovno posjećuju ptice, znaju koliko to zna biti nezgodno. Osim izmeta koji narušava estetiku i miris, često ptice znaju praviti gnijezda na neprimjerenim mjestima. Umjesto agresivnih metoda, dovoljno je samo malo trake folije na strateškim dijelovima. Efekat će biti iznenađujuće pozitivan.
Važno je napomenuti – cilj nije nauditi životinjama, već samo odvratiti ih od ulaska u prostor gdje nisu poželjne. Aluminijska folija u tom smislu postaje neka vrsta nevidljive granice.
Na kraju, ova čudesna folija ne zauzima puno mjesta, a koristi se mogu mjeriti u miru, čistoći i zaštiti doma. A sve to – bez hemikalija, bez štetnih sredstava, bez velikih troškova.
Pa kad sljedeći put uzmeš aluminijsku foliju da umotaš sendvič, sjeti se da držiš u rukama moćno oružje protiv neželjenih gostiju. I ne, nije to praznovjerje – to je samo dobar stari kućni trik, što je jednako vrijedan kao i svaka moderna sprava.
