Tema o seksualnim razlikama između muškaraca i žena oduvijek je izazivala pažnju i otvarala prostor za brojne diskusije. Čini se kao da potiču s različitih planeta kada se govori o intimnim željama, ponašanju i potrebama. Društvo je stvorilo duboko ukorijenjene stereotipe: muškarci se prikazuju kao uvijek spremni za seksualni odnos, dok se žene često percipiraju kao one koje izbjegavaju intimnost.
- Međutim, stvarnost je mnogo kompleksnija i nijansiranija. Otvorene ispovijesti muškaraca, podijeljene putem internetskih platformi poput Quore, pokazuju kako intimnost nije uvijek prioritet, niti je nužno vezana uz romantične veze.
Što muškarci zaista misle o seksu?
Jedan korisnik, koji se iskreno oglasio, naveo je da je još od svoje 22. godine ostao izvan romantičnih veza, iako sada ima 38. Iako se više ne upušta u partnerske odnose, tvrdi da nema osjećaj uskraćenosti ni potrebe za promjenom. Umjesto toga, zadovoljstvo pronalazi u samozadovoljavanju, koje opisuje kao intenzivnije i neposrednije od intimnosti s partnericom.
“Zadovoljstvo koje osjećam kroz masturbaciju često nadmašuje ono što sam imao u vezama,” navodi, dodajući kako mu je taj čin omogućio mentalno distanciranje od romantičnih razočaranja.
Osim toga, navodi kako produženo suzdržavanje od ejakulacije – koje je ponekad trajalo i do šest mjeseci – nije izazvalo nikakve fizičke nelagode, što opovrgava često prisutnu pretpostavku da muškarci “moraju” redovno imati seksualne odnose radi zdravlja.
Biologija i psihologija: dva aspekta iste potrebe
U raznim kulturama, muškarci uživaju veću slobodu u izražavanju seksualnih želja, dok se od žena očekuje suzdržanost i diskretnost. Međutim, to ne znači da žene imaju manje izraženu seksualnu želju – naprotiv. Razlike se češće odnose na društvene norme i percepcije, a ne na stvarne biološke ili psihološke potrebe.
Intimnost, s druge strane, nije nužno povezana s fizičkim činom. Za mnoge pojedince, važnija je emocionalna povezanost, osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti, nego sam spolni odnos.
“Seks je fiziologija. Intimnost je psihologija,” sažima jedan sudionik rasprave.
Može li se živjeti bez seksa?
Prema nekima, odgovor je da – bez većih posljedica. Jedan muškarac navodi kako je u svojim dvadesetima proveo godinu dana bez ikakve seksualne aktivnosti, što nije doživio kao problem, već više kao razdoblje dosade nego patnje. Ipak, priznaje da s vremenom osjeća određenu napetost ako intimnosti nema duže vrijeme, što ukazuje na individualne razlike u seksualnim potrebama.
Psihološki gledano, seksualna aktivnost može doprinijeti osjećaju samopouzdanja, povezanosti i emocionalnog rasterećenja. No isto tako, ne znači nužno da će svaki nedostatak intimnosti dovesti do frustracije ili nelagode.
Ženska perspektiva: tiha očekivanja i nevidljive norme
Mnoge žene osjećaju društveni pritisak kada je u pitanju njihova seksualnost. Otvoreno izražavanje seksualnih potreba često se tumači kao neprikladno ili pretjerano. Zato mnoge žene skrivaju želje, iako one postoje u jednakoj mjeri kao i kod muškaraca.
Zanimljivo je kako neke žene priznaju da im seksualna aktivnost donosi zadovoljstvo, ali da u trenucima stresa, problema ili velikih životnih promjena mogu bez većih teškoća odustati od nje.
Zaključak
Diskusija o seksualnosti nije jednostavna i ne može se svesti na opće tvrdnje. Postoje muškarci koji su se odrekli seksa bez ikakve patnje, i žene koje o njemu sanjaju, ali šute. Postoje i oni koji seksu pridaju ogroman značaj, ali ne zbog same fiziologije, već zbog emocionalne povezanosti koju on može donijeti.
U konačnici, seksualna potreba je duboko individualna stvar. Ne postoji univerzalna mjera normalnosti. Bitno je pronaći ono što pojedincu donosi zadovoljstvo, bilo to kroz partnerski odnos, samostalnost, ili neku treću dimenziju intimnosti.
Sloboda nije u tome da svi osjećamo isto, već u tome da svi imamo pravo osjećati različito.
