U posljednje vrijeme sve češće se govori o tome da se iza blještavih izloga velikih trgovačkih lanaca krije sasvim drugačija stvarnost, ona koju kupci rijetko vide, a radnici itekako osjećaju.
- Jedan od najpoznatijih evropskih trgovinskih lanaca, koji se godinama predstavlja kao simbol povoljnih cijena i efikasnosti, sada se našao u centru pažnje zbog navoda koji su uznemirili javnost. Riječ je o iskustvima zaposlenih koji otvoreno govore o pritiscima, iscrpljujućim uslovima rada i osjećaju da su svedeni na puku funkciju, bez prava na osnovno ljudsko dostojanstvo. Priča je počela tiho, ali se vrlo brzo proširila društvenim mrežama i portalima, izazivajući burne reakcije.
Lanac se posljednjih godina snažno širio na prostoru Balkana, otvarajući prodavnice u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Na prvi pogled, sve je djelovalo kao uspješna poslovna priča: novi objekti, veliki broj kupaca, stalne akcije i privid sigurnog radnog mjesta. Međutim, iza tog sistema, prema riječima pojedinih zaposlenih, krije se realnost koja je daleko od idealne. Jedna mlada kasirka, koja je tek započela radni odnos, odlučila je javno progovoriti nakon što je, kako navodi, izdržala svega sedam dana. Njeno svjedočenje izazvalo je šok jer je opisala ambijent u kojem se, kako kaže, radnik konstantno nadzire, mjeri i kažnjava, bez imalo razumijevanja za ljudske potrebe.
- Posebno je uznemirila informacija da se iznad svake kase nalaze kamere koje ne služe sigurnosti, već isključivo praćenju rada zaposlenih. Prema njenim riječima, svaki pokret se bilježi, svaka sekunda se mjeri, a svako odstupanje od zamišljenog tempa može rezultirati umanjenjem plate. Radno vrijeme od osam sati, u praksi, znači osam sati neprekidnog rada, bez stvarne pauze. Pauza od 30 minuta, koja formalno postoji, u stvarnosti se gotovo nikada ne koristi, jer bi to, prema riječima zaposlenih, značilo zaostajanje u radu i potencijalne sankcije. Hrana, voda, pa čak i odlazak u toalet postaju luksuz koji se planira u sekundama.
Ovakve tvrdnje mnogi su u početku dočekali s nevjericom. U javnosti je dugo vladala slika da se radi o ozbiljnoj, stabilnoj kompaniji koja poštuje evropske standarde. Ipak, kako su se slična iskustva počela nizati, postalo je jasno da se ne radi o izolovanom slučaju. Sve veći broj radnika počeo je napuštati posao, birajući manje trgovine i niže plate, samo kako bi, kako sami kažu, ponovo postali ljudi, a ne mašine. Taj trend je posebno primjetan u sredinama gdje su radnici do sada smatrali da nemaju mnogo izbora.
- Prema navodima domaćih medija iz Bosne i Hercegovine, koji su u više navrata pisali o radnim uslovima u velikim trgovinskim lancima, ovakvi modeli poslovanja postaju sve češći. Novinari su razgovarali s bivšim i sadašnjim zaposlenima koji su potvrđivali da se pritisci često opravdavaju “efikasnošću” i “optimizacijom rada”, dok se zanemaruje činjenica da su ljudi fizički i psihički iscrpljeni. Ovi domaći izvori jasno naglašavaju da zakon često postoji samo na papiru, dok se u praksi radnici rijetko usuđuju prijaviti nepravilnosti iz straha od gubitka posla.
Dodatni problem, koji se često spominje, jesu stalne akcije i snižene cijene. Iako kupcima donose uštede, zaposlenima one znače pojačan tempo, veće gužve i česte konflikte među kupcima. Radnici se tada nalaze na prvoj liniji, suočeni s nervozom, svađama, pa čak i verbalnim napadima, dok se od njih očekuje da ostanu ljubazni i brzi. Psihički pritisak u takvim situacijama često je veći od fizičkog umora, što dodatno doprinosi osjećaju nezadovoljstva i iscrpljenosti.
- Slične priče objavili su i portali iz Srbije i Hrvatske, pozivajući se na svjedočenja radnika iz različitih gradova. Ti domaći izvori navode da se sistem kontrole rada ne razlikuje mnogo od države do države, te da se ista pravila primjenjuju širom regiona. Naglašava se da je fluktuacija zaposlenih izuzetno visoka, posebno među mladima koji brzo shvate da tempo i pritisak nisu održivi na duže staze. Mnogi od njih priznaju da su posao prihvatili iz nužde, ali su ubrzo shvatili da cijena nije samo fizički umor, već i narušeno mentalno zdravlje.
Javnost je posebno osjetljivo reagovala na izjave da se radnik tretira kao broj, a ne kao osoba. U takvom sistemu, prema riječima bivših zaposlenih, ne postoji prostor za razgovor, razumijevanje ili prilagođavanje. Sve je podređeno brzini i profitu. Ovakav odnos ostavlja dugoročne posljedice, jer ljudi odlaze s osjećajem iscrpljenosti, nepravde i gubitka samopouzdanja. Neki priznaju da su nakon takvog iskustva dugo izbjegavali slične poslove.
- Prema pisanju regionalnih sindikalnih organizacija i domaćih stručnjaka za radno pravo, ovakvi primjeri pokazuju koliko je važno jačati svijest o radničkim pravima. Domaći izvori upozoravaju da bez javnog pritiska i solidarnosti među zaposlenima, promjene teško mogu doći same od sebe. Posebno se naglašava uloga medija, koji kroz ovakve priče daju glas onima koji ga inače nemaju. Svaka ispovijest, svaki javno izgovoren problem, korak je ka mogućim promjenama.
Na kraju, ova priča ne govori samo o jednom lancu ili jednoj firmi, već o širem problemu savremenog tržišta rada. Dok kupci gledaju cijene i popuste, rijetko se zapitaju kakva je cijena koju plaćaju oni s druge strane kase. Iskustva radnika podsjećaju da iza svakog skeniranog proizvoda stoji čovjek, sa svojim granicama, potrebama i pravom na dostojanstven rad. Upravo zato, ovakve ispovijesti ne bi smjele ostati samo kratkotrajna vijest, već povod za ozbiljniju raspravu o tome kakvo društvo želimo i koliko smo spremni da zaštitimo one koji svakodnevno rade da bi sistem funkcionisao.
