S dolaskom jeseni, kada dani postaju kraći, a mirisi pečene paprike sve prisutniji, u mnogim domaćinstvima počinje dobro poznati ritual – priprema zimnice. Ajvar, kao kralj jesenske kuhinje, nije samo prilog već uspomena na tradiciju, okupljanje porodice i dokaz da strpljenje i domaće ruke mogu stvoriti najbogatije ukuse.
- Iako danas police prodavnica nude razne vrste gotovog ajvara, pravi ljubitelji domaće hrane znaju da ništa ne može zamijeniti onaj pripremljen kod kuće – uz muziku, smijeh i zajednički trud. Upravo zato, mnoge domaćice i dalje ne odustaju od tog izazova, iako proces može potrajati danima.
Sve počinje s pečenjem paprika, što je mnogima najveća prepreka. Paprike se šaraju na šporetu, ispuštaju sokove, a kuhinja miriše danima. Ali bez dobrog pečenja, nema ni pravog ukusa. Preporuka iskusnih domaćica je da se koriste mesnate, crvene paprike, najčešće sorte rog, koje daju najviše „mesa” i najbogatiji okus.
- Kako piše Stvar ukusa, najvažnije je paprike ravnomjerno ispeći sa svih strana i obavezno ih „ušuškati” u toplo, da bi se lakše gulile – jer što se bolje napare, to će guljenje ići lakše. (Stvar ukusa, 2022.)
A tu dolazimo do sljedećeg koraka koji često izaziva uzdahe – guljenja paprika. To zna biti mukotrpan posao, ali postoji jednostavan trik: čim se paprike skinu sa šporeta, odmah ih treba staviti u plastičnu vrećicu, a zatim sve zajedno u veću posudu s poklopcem. Para unutar vrećice učiniće čudo – koža će se doslovno skidati bez muke. Ostaviti ih zatvorene barem pola sata, idealno dva sata, i zatim raditi dalje. Rezultat? Glatke, čiste paprike spremne za mljevenje ili čuvanje.
- Za one koji nemaju vremena sve obaviti istog dana, tu je još jedan koristan savjet. Nakon guljenja, paprike se mogu odložiti u zamrzivač, što omogućava pripremu ajvara kasnije, kad tempo života to dozvoli. Kako savjetuje Domaćica Magazin, smrznute paprike zadržavaju okus i teksturu, a olakšavaju organizaciju posla tokom jeseni i zime. (Domaćica Magazin, 2023.)
Nakon pečenja i čišćenja, slijedi kulinarski finiš: kombinacija ulja, bijelog luka i sirćeta, koja se dodaje u pažljivo odabranoj proporciji. Prava mjera ovisi o ukusu domaćice, ali srž svakog dobrog ajvara su – kvalitetne paprike i pažljivo kuvanje na laganoj vatri, uz stalno miješanje.
- Upravo taj dio mnogi doživljavaju kao meditaciju – dok se ajvar krčka, kuća postaje centar okupljanja, priče i uspomena. Važno je uključiti ukućane: neko pere paprike, neko miješa smjesu, neko puni tegle. Uz dobru muziku i nekoliko šoljica kafe, i najnaporniji dan može postati porodična uspomena.
Zanimljivo je i da sve više mladih porodica odlučuje naučiti kako se ajvar priprema, ne zbog uštede, već zbog emocije i želje da sačuvaju tradiciju. Prema istraživanju koje je sproveo Klub domaćica Srbije, preko 60% ispitanika u dobi od 25 do 40 godina izjavilo je da žele naučiti praviti ajvar „kao baka”, jer ga doživljavaju kao kulturno naslijeđe, a ne samo hranu. (Klub domaćica Srbije, 2024.)
- I baš zato, bez obzira na umor i vrijeme koje iziskuje, ajvar ostaje ono posebno poglavlje svakog doma – recept koji se ne prenosi samo na papir, već i u srcu. Kad u hladnoj zimskoj večeri otvorite teglu domaćeg ajvara, a kuhinjom zamiriše pečena paprika i bijeli luk, svaki trenutak proveden u njegovoj pripremi postaje dragocjen.
Jer nije riječ samo o hrani – riječ je o kontinuitetu, pažnji i ljubavi koju unosimo u ono što spremamo za svoje najbliže. I dok god bude domaćica koje s ljubavlju čiste paprike, miješaju smjesu i pune tegle, miris domaćeg ajvara neće nikada izblijediti iz naših domova.
