E, u ljubavi – nema pravila. Godine ne znaju brojati, ni srce ne pita za kartu kad se upusti u let. Ali ima nešto što starije žene često zaborave kad ih pogodi ona stara varnica, pa izgube tlo pod nogama kao da im je opet dvadeset. I baš tu – između osmijeha i zablude – leži jedna uobičajena pogreška koju mnoge naprave u zrelijim godinama.
- Kaže stara poslovica: “Zaljubila se i poludjela.” I nekad se baš tako čini – žena koja je prešla pedesetu, a ponaša se kao djevojčica iz školskih klupa. Cvrkuta, hihće, koketira, mijenja frizuru svakih deset dana, nosi uske haljine koje joj ne pristaju i zaboravlja na svoju mudrost – onu životnu, skupljanu godinama.
Naravno da ljubav u kasnijim godinama nije ništa manje vrijedna. Naprotiv – često je iskrenija, toplija i stvarnija. Ali problem nastaje kad žena zaboravi ko je. Kad izgubi dostojanstvo zarad nečeg što bi trebalo donijeti radost, a ne unutarnji nemir i pretvaranje.
- Mnogo je žena koje su nakon razvoda, udovištva ili duge samoće, odlučile da im je mir važniji od ičega. I to nije slabost – to je snaga. One koje same biraju samoću, ne traže potvrdu u tuđem pogledu, već žive u skladu sa sobom. I upravo zbog toga, njihova energija privlači druge.
A s druge strane, ima i onih koje, kad osjete pažnju muškarca, gube kompas. Krenu da se mijenjaju iz korijena: glas postane viši, ponašanje mladenačko, a karakter sve slabiji. A upravo to je ono što muškarce – a i društvo – počne gledati neozbiljno, pa čak i s podsmijehom.
- Žena koja u pedesetima zadrži svoju individualnost, koja zna ko je, šta je prošla, koliko vrijedi, ima veće šanse da pronađe ljubav, nego ona koja trči za romantičnim iluzijama.
Ne treba glumiti mladost da bi se voljelo.
Ne treba se skrivati iza maski.
Ne treba se sramiti bora koje govore koliko si plakala, smijala se i živjela.
- Jer žena koja je dostojanstvena, ljupka u svojoj dobi i samopouzdanju, dobiva poštovanje. I od muškarca, i od svijeta. A one koje se, u nadi za ljubavlju, izgube – najprije gube poštovanje prema sebi.
Stari Skandinavci vjerovali su da sreća leži u prilagodbi, ali ne u gubitku identiteta. Sreća nije u tome da se promijeniš da bi te netko volio – nego da se voliš takva kakva jesi. Jer kad ti zračiš mirom, sigurnošću i sobom – ljubav dođe sama.
Zato:
✔️ Uredi se jer voliš svoj odraz, ne zbog tuđih očiju.
✔️ Govori smireno, s iskustvom, jer nema potrebe za dokazivanjem.
✔️ Podsjećaj se na sve što si prošla – to su tvoji ordeni, a ne tereti.
A kad se duša smiri, često nas podsjeti tijelo da nije više mlado. Bolovi u zglobovima, reuma, išijas, giht – sve češći saputnici. Ali priroda ima svoj odgovor, a poznati stručnjak Ernst Gunther preporučuje jedan jednostavan narodni recept koji mnogima donosi olakšanje.
📌 Šta vam treba:
-
Krumpir (nariban, s korom)
-
Crveni luk (srednje veličine, nariban)
-
Sjemenke lana (1 kašika u 2 dl vode – kuhati 10 minuta dok se ne zgusne)
Kad se sve sjedini, ocijedite višak tekućine i dobijenu smjesu stavite:
-
u stare rukavice ili čarape,
-
obujte ih na bolna mjesta,
-
obložite plastičnom vrećicom da ne curi.
Idealno za prste, koljena, pete – mjesta gdje zglobovi najčešće “cvile”.
U konačnici – biti žena u zrelim godinama je blagoslov, a ne teret. Ljubav nije rezervisana za mladost, ali mudrost dolazi s vremenom. I žena koja zna svoju vrijednost, neće je predati za par lažnih komplimenata. Jer prava ljubav ne traži da se mijenjaš – već te voli baš takvu kakva jesi.
