U ovom čalanku vam donosimo jednu jako neobičnu ali neobičnu priču.Naime radi se oFadil, rođenom u malom selu blizu Drine, danas zivi spokojno, okruzen porodicom koju je sam izgradio. Njegov osmijeh odaje zadovoljstvo, ali u njemu se kriju sjene proslosti koje nikada nece potpuno izblijedjeti.
- Nekada davno, kao djecak, suocio se s necim sto nijedno dijete ne bi smjelo dozivjeti – hladnocu majcine duse, odsustvo ljubavi tamo gdje bi ona trebala biti najtoplija. Iako je vrijeme zalijecilo rane, sjecanja na dane kada su on i njegova braca i sestra morali sami pronalaziti put kroz surovu stvarnost, ostala su urezana duboko u njegovoj svijesti.
Njegov zivot nije samo niz dogadaja, vec mocna prica o upornosti, snazi i sposobnosti da se iz mraka proslosti izvuce svjetlost oprostaja. Ucio je kroz bol, ali nikada nije dozvolio da ga ona zarobi. Danas, dok posmatra svoju djecu kako odrastaju u okruzenju ispunjenom ljubavlju koju je nekada prigeljkivao, zna da je uspio – ne zato sto je zaboravio, vec zato sto je izabrao da ne nosi teret proslosti kao okove, vec kao lekciju koja ga je ucinila covjekom kakav je danas.
- Fadil Hajdarevic vodi jednostavan, ali ispunjen zivot. Njegove ruke, ocvrsnule od rada, svjedoce o godinama truda i borbe, no njegov duh ostaje nepokolebljiv. Svako jutro zapocinje sa zahvalnoscu za ono sto ima – zdravlje, porodicu i mir koji je stekao kroz godine. Njegovi sinovi su odrasli, ostvareni ljudi, i nema veceg ponosa za njega nego vidjeti ih sretne i uspjesne. U ljubavi sa suprugom pronasao je utociste, ali put do te srece bio je posut oziljcima proslosti koje ni vrijeme nije moglo izbrisati.
Najdublji trag u njegovom zivotu ostavila je izdaja koja dolazi iz mjesta gdje bi ljubav trebala biti najsigurnije utociste – od vlastite majke. U godinama kada mu je bila najpotrebnija, ona je okrenula ledja njemu i njegovim mladim sestrama i bratu. Njen odlazak bio je neocekivan i konacan, cin od kojeg se mali djecak nikada nije u potpunosti oporavio. Kada se preudala, izbrisala ih je iz svog zivota, ostavljajuci ih bez ikakvog oslonca.
- Bili su prepusteni sami sebi, no sudbina im je donijela nekog ko je bio spreman pruziti im ono sto je ona uskratila – tetka, majcina sestra, preuzela je ulogu roditelja i zastitnika. Zahvaljujuci njoj, Fadil i njegova braca i sestre pronasli su dom u kojem su, iako bez majke, osjetili toplinu porodice. Djetinjstvo im je bilo ispunjeno borbom i odricanjem, ali su prezivjeli, noseci u sebi zahvalnost za ono malo ljubavi koje im je bilo pruzeno.
Danas, kada osvrne unazad, Fadil zna da proslost ne moze promijeniti, ali ju je iskoristio da izgradi nesto drugacije – dom u kojem su ljubav i podrska nepokolebljivi temelji.
- “Zivot me nije mazio, ali sve sto mi se dogodilo prihvatio sam kao sudbinu,” kaze Fadil mirnim glasom, bez trunke tuge u ocima. Nikada nije dozvolio da ga proslost sputava niti je koristio bol kao opravdanje za neuspjeh. Odrastao je bez majcine ljubavi, ali umjesto da ga to slomi, naucio je da cijeni svaki trenutak zivota i da se nosi sa stvarnoscu kakva god ona bila. Njegova majka ih je napustila bez osvrtanja, nikada se nije vratila niti pitala sta se s njima dogodilo.
Najbolnije sjecanje, ono koje mu se urezuje u misli cak i nakon svih ovih godina, jeste dan kada je majka otisla sa svojim novim mužem. On, njegov brat i sestra stajali su pred kucom, zbunjeni i prestravljeni, nesvjesni da gledaju posljednje trenutke s njom. Oko njih su se okupljali svatovi, muzika je odzvanjala, a ona je bez imalo grize savjesti sjela u kola i nestala. Nije bilo zagrljaja za rastanak, nije bilo rijeci utjehe – samo hladna tisina i snijeg koji je padao oko njih.
- Iako su ostali sami, zivot ih nije zaustavio. Fadil danas zivi u miru, daleko od bura proslosti, u svom domu u Konjevic Polju, gdje zajedno sa suprugom vodi zivot kakav je oduvijek prigeljkivao. Bave se stocarstvom, brinu o imanju i provode dane u skladu s prirodom, bez zurbe i stresa. Nakon svih oluja kroz koje je prosao, sada napokon osjeca spokoj.
