U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču o zabranjenoj ljubavi koja je ličila na film.Njena životna priča više podsjeća na scenarij hibridnog filma nego na svakodnevnicu spoj nesvakidašnje ljubavi, tragedije koja lomi dušu i novog početka ispunjenog sjenama prošlosti i tišinom uspomena.
- Elvira, žena iz Berana, do svoje 31. godine proživjela je ono što mnogi ne bi ni u tri života.Sve je počelo kada je kao osamnaestogodišnjakinja, 1994. godine, otišla na takmičenje za Mis plaže. Nakon što je pobijedila, otputovala je u Bar da proslavi – i tamo je na plaži ugledala zelenookog mladića čiji joj je pogled odmah rekao da je to on – čovjek njenog života. Ime mu je bilo Slobodan, dolazio je iz Majdanpeka. Već sljedećeg dana ponovo su se sreli, i započeli razgovor koji će ih odvesti u potpuno novi svijet. On je bio uporan, a ona opčinjena. Kada se pet dana kasnije pojavio u njenom rodnom gradu, Elvira je već bila sigurna – to je ljubav kojoj vrijedi sve ostaviti.
Uprkos protivljenju tradicionalne porodice i činjenici da su bili različite vjere, Elvira je krajem avgusta iste godine odlučila da napusti sve i ode sa Slobodanom u Majdanpek. Ljubav između njih bila je toliko snažna da su jedno drugom postali sve – oslonac, porodica, dom.
- U godinama koje su uslijedile, dobili su dva sina – Denisa i Veselina. Njihov dom bio je ispunjen smijehom, ljubavlju i snovima. Slobodan, profesor, sudija i opštinski predsjednik, bio je posvećen otac i partner. Njihova veza je, kako Elvira kaže, bila ono što ljudi traže cijelog života. Kada je zatrudnjela treći put, oboje su priželjkivali djevojčicu.Nažalost, 9. jula 2007. godine, samo nekoliko dana nakon što su saznali za trudnoću, desio se prelomni trenutak. Slobodan je, kao i svakog dana, krenuo na trčanje. Oproštaj je bio pun nježnosti – osjetio je bebu kako se pomjera, zagrlio Elviru, poljubio je i krenuo. Ali više se nije vratio. Iznenadna smrt, srčani udar, prekinuo je život čovjeka u naponu snage.
Elvira, trudna i slomljena, morala je pronaći način da djeci saopšti da njihov otac više nije živ. Prizor kada je stariji sin pitao: “Šta se desilo tati?” ostao joj je zauvijek urezan u pamćenje. Suze, vrisak, bol – sve to doživljeno je u jednom danu koji je zauvijek promijenio sve.
Uprkos tragediji, Elvira je iznijela trudnoću i 13. novembra na svijet donijela djevojčicu, koju su nazvali po njenom ocu – Slobodanka, po želji njenog brata Denisa. Ta beba postala je simbol života koji se rađa iz tuge, podsjetnik da ljubav može živjeti i poslije smrti.
- Elvira se nikada nije ponovo udala. Posvetila se djeci i njihovom odrastanju, a podršku je nalazila u svojoj majci, pokojnom ocu i tetki, koji su je pomagali da izdrži dane kad joj je bilo najteže. Njena djeca su rasla uz vrijednosti koje su učili od oca i majke – poštenje, odgovornost, ljubav prema porodici.Denis, najstariji sin, postao je međunarodni model i lice velikih modnih kampanja. Veselin je pronašao posao i životnu stabilnost, a njihova sestra, sada srednjoškolka u Beogradu, odrasta u djevojku koju bi Slobodan sigurno s ponosom gledao.
Iako potiču iz različitih vjerskih sredina, porodica je uspjela sačuvati harmoniju među običajima. Djeca su krštena, ali se u domu slave i muslimanski i pravoslavni praznici, bez podjela, već sa poštovanjem i ljubavlju. Elvira nikada nije zaboravila svoje porijeklo, ali je kroz život sa Slobodanom naučila da je ljubav iznad svakog razdvajanja.
Njena priča je podsjetnik da prava ljubav ne poznaje granice, da se može voljeti iskreno, uprkos razlikama i uprkos boli. U tišini svakodnevice, Elvira nosi uspomenu na čovjeka kojeg je voljela više od svega, i u svakom pogledu svoje djece prepoznaje trag njegove duše.
