Život samohrane majke često je ispunjen dilemama i teretom koje se ne mogu lako riješiti. Priča Ivane iz Novog Sada koja je nakon odlaska supruga ostala sama sa malom kćerkom Lanom prikazuje upravo tu borbu između nemoći i ljubavi.
- Kada je Marko, njen muž, jednostavno spakovao stvari i nestao bez objašnjenja, Ivana je ostala bez posla, podrške prijatelja i oslonca porodice. Ostao je samo prazan frižider, uplakana beba i strah od sutrašnjice. U takvim trenucima, svaka odluka djeluje kao borba između preživljavanja i srca.
Markova majka Milena nije dugo čekala da ponudi svoje rješenje. Donijela je kovertu s novcem i predlog: da ona preuzme brigu o Lani dok se Ivana ne oporavi i ne pronađe stabilnost. Na papiru, zvučalo je razumno – Milena je imala veliku kuću, sigurnu penziju i iskustvo s djecom. Ali za Ivanu, ideja da preda svoje dijete makar i privremeno, činila se kao odricanje od samog smisla njenog postojanja. Majčinska ljubav i osjećaj dužnosti sudarali su se sa realnošću praznog novčanika.
- U narednim danima, pritisak se samo pojačavao. Milena je dolazila gotovo svakodnevno, ostavljala hranu i pelene, ali uvijek podsjećala na svoju ponudu. Ivana je osjećala da se guši – bez sna, bez novca, bez pomoći. Na kraju, iscrpljena i nemoćna, pozvala je svekrvu da makar na nekoliko dana preuzme brigu o Lani. Kada je Milena uzela djevojčicu iz njenog naručja, Ivana je ostala sama u stanu i plakala do jutra, pitajući se da li je upravo izgubila dio sebe.
Ovakve priče nisu rijetkost u našim krajevima. Prema istraživanju koje je objavio RTS Zdravlje, samohrane majke u Srbiji najčešće se suočavaju s nedostatkom institucionalne podrške, dok porodica često preuzima ulogu oslonca. Međutim, upravo tu nastaje problem – granica između pomoći i oduzimanja kontrole nad životom majke i djeteta postaje nejasna. Mnoge žene tada doživljavaju osjećaj krivice, čak i kada znaju da rade najbolje što mogu.
Ivana je, iako slomljena, pokušala da nastavi dalje. Prijavila se na biro rada, čistila stanove i obilazila razgovore za posao. Svakog dana zvala je Milenu da pita za Lanu, ali odgovori su bili hladni i kratki. Kada je jednom prilikom otišla nenajavljeno u Sombor, doživjela je još veći šok – mala Lana ju je gledala kao stranca. Tada je shvatila koliko je opasno prepustiti odgoj drugome, makar i na kratko. Milena je jasno poručila: ili će Ivana ostati kod njih, ili prestati remetiti djetetovu rutinu svojim dolascima i odlascima. To je bio trenutak kada se pitanje ljubavi pretvorilo u borbu za identitet.
- Sudbina je donijela malu prekretnicu kada je Ivana pronašla posao u pekari. Iako je radila iscrpljujuće smjene od ranog jutra, makar je imala novac da plati stanarinu i kupi osnovne namirnice. Nakon mjesec dana skupila je snagu i ponovo otišla kod Milene, ali ovaj put odlučna. „Vodim svoje dijete kući“, rekla je. Bez obzira na prezirne poglede, nije odustala. U trenutku kada je uzela Lanu u naručje, osjećala je kao da je ponovo pronašla razlog da diše.
Takve priče otvaraju važno pitanje: šta znači biti dobra majka? Da li je to žena koja se odriče djeteta dok ne ojača, ili ona koja, uprkos gladi i siromaštvu, bira da ostane uz njega? Prema pisanju portala Blic Žena, stručnjaci ističu da ne postoji univerzalni odgovor. Svaka situacija je jedinstvena i svaka majka nosi svoj križ. Međutim, jedno je sigurno – ljubav je ključni element roditeljstva, čak i kada okolnosti nisu na strani majke. Bez obzira na materijalno, djetetu je potrebna emotivna sigurnost i osjećaj pripadnosti.
- Danas, Ivana i Lana žive same. Nije lako – često nema dovoljno za sve što bi željela pružiti kćerki, ali uspjele su izgraditi svoj mali svijet. Svaki osmijeh male Lane podsjetnik je da su zajedno preživjele najteže dane. Iako se pitanje krivice povremeno vraća, Ivana zna da nije pogriješila time što je izabrala ljubav i prisustvo umjesto prividne sigurnosti koju je nudila Milena.
Slične priče su prisutne širom regiona. Kako navodi Dnevnik.rs, samohrane majke se često bore s predrasudama, ali i sa zakonskim i ekonomskim preprekama. Nedostatak sistema podrške tjera ih da donose odluke koje su na granici izdržljivog. Upravo zato ovakve ispovijesti odjekuju među ženama koje prolaze slične situacije, jer podsjećaju da nisu same u svojim dilemama.
- Na kraju, ova priča nije samo o Ivani i Lani, već o svim majkama koje su, i kada nemaju ništa osim ljubavi, spremne da daju sve što mogu. Ona postavlja pitanje koje nema jednostavan odgovor: da li je bolje privremeno odustati od majčinstva radi sigurnosti, ili ostati uz dijete i boriti se bez obzira na cijenu? Možda odgovor leži upravo u hrabrosti da se napravi izbor i u snazi da se izdrži ono što izbor nosi.
