Priča koja se posljednjih dana nezaustavljivo širi društvenim mrežama zvuči kao nešto iz romana Stephena Kinga, ali riječ je o stvarnosti koja se odvila u srcu Zagreba. U jednom malom stanu na Medveščaku pronađena je mumificirana žena za koju se ispostavilo da je mrtva već 35 godina, a da nitko to nije primijetio. Ime joj je bilo Hedviga Golik, a njezina sudbina šokirala je regiju i probudila mračna pitanja o ljudskoj usamljenosti i zaboravu.
- Zastrašujuće otkriće dogodilo se 2008. godine, kad su gradske vlasti odlučile istražiti stan za koji se godinama smatralo da je napušten. Iza zaključanih vrata, otkrivena je žena koja je sjedila u fotelji ispred ugašenog televizora, s napola ispijenom šoljicom čaja pokraj sebe. Sve u prostoru ostalo je netaknuto, kao da je vrijeme stalo onoga trenutka kad je posljednji put zatvorila vrata. Stan je bio hermetički zatvoren, bez propuha i vlage, što je omogućilo prirodnu mumifikaciju tijela.
Nitko nije prijavio njezin nestanak, nitko se godinama nije zapitao gdje je nestala. Posljednji put viđena je daleke 1966. godine, a kako nije imala bližnjih, prijatelja ni djece, nije bilo nikoga tko bi digao uzbunu. Susjedi su jednostavno pretpostavili da se iselila i nastavila život negdje drugdje, pa su se s vremenom prestali pitati što je s njom.
- Stanari su navodno početkom osamdesetih čak pokušali riješiti pitanje vlasništva nad stanom, te su neki tvrdili kako su čak plaćali zaostale račune iz zajedničkog fonda. No nesuglasice, birokracija i neodlučnost ostavili su prostor zaključan desetljećima. Tek kad su se pojavili planovi za rekonstrukciju zgrade, otvorena su vrata i otkrivena istina koja je oduzela dah svima prisutnima. Prema pisanju portala Unilad i BalkanNews, prizor je bio poput scene iz horora – žena je sjedila kao da je upravo zaspala pred televizorom, a tijelo joj je ostalo u gotovo savršenom stanju.
Rođena krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, Hedviga je radila kao medicinska sestra u zagrebačkom naselju Trešnjevka. Bila je tiha, povučena, nije se družila sa susjedima i rijetko kad se pojavljivala na okupljanjima. Većina ljudi u zgradi zapravo ju je jedva poznavala, a ono malo priča koje su kružile bile su pune nagađanja – poput tvrdnje da je viđena u društvu trojice mladića i da je navodno spominjala putovanje u inozemstvo. No ništa od toga nikada nije potvrđeno.
- Kad su novinari saznali za slučaj, vijest se proširila kao požar. Mediji poput Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije donijeli su potresne izvještaje o ženi koja je godinama bila mrtva, a čije je postojanje svijet jednostavno zaboravio. Stan u kojem je pronađena bio je veličine tek 13 do 18 kvadrata, a zbog savršene zatvorenosti prostor je postao neka vrsta vremenske kapsule. Tijelo nije trunulo, nego se doslovno konzerviralo, što je dodatno pojačalo šok među onima koji su ga otkrili.
Priča je ponovno postala viralna zahvaljujući TikToku i Instagramu, gdje je mlada publika otkrila ovaj bizarni slučaj i počela ga dijeliti uz dramatičnu glazbu i estetski obrađene snimke napuštenih stanova. Hedvigin život, ili bolje rečeno njezina smrt, postali su simbol moderne otuđenosti – svijet u kojem netko može nestati i nitko to godinama ne primijeti. To je podsjetnik na opasnosti tihe izolacije i društvene neosjetljivosti, gdje je ponekad lakše ne postavljati pitanja nego preuzeti odgovornost.
- Zanimljivo je da ovakvi slučajevi nisu izolirani. Prema istraživanju objavljenom na portalu CNN-a, u više europskih metropola povremeno se otkrivaju slični primjeri – stariji ljudi koji umru u vlastitom domu, a da ih nitko ne primijeti tjednima, pa i mjesecima. Jedan takav slučaj iz Londona 2021. godine, kad je tijelo žene pronađeno tek nakon više od dvije godine, izazvao je lavinu poziva na jačanje lokalnih mreža pomoći i boljeg praćenja ranjivih skupina. Više o tome možete pročitati na CNN.com.
Sudbina Hedvige Golik ostaje tiho upozorenje. Ne samo o tome koliko lako možemo zaboraviti jedni druge, nego i koliko je društvo izgubilo sposobnost da prepozna nevidljive živote oko sebe. Hedviga nije bila beskućnica, nije bila siromašna ni društveno problematična – bila je samo sama. I upravo ta tišina, koja se protegla na desetljeća, najglasnije govori o stvarnom problemu.
- Ova priča, koliko god bila šokantna, podsjeća na nešto što je i Wikipedia istaknula u svojim člancima o društvenoj izolaciji – da je usamljenost jedan od najvećih zdravstvenih rizika današnjice. Dugotrajna izolacija može imati ozbiljne posljedice, ne samo emocionalne nego i fizičke. Više informacija o ovom fenomenu dostupno je na wikipedia.org/wiki/Social_isolation.
U sjećanju na Hedvigu ostaje pitanje – što bi bilo da je netko samo pokucao na vrata i pitao kako je?
