Kada su vjenčanja u pitanju, mnogi smatraju da je izbor poklona i kuverti samo manji detalj u cijeloj proslavi, ali za mnoge osobe, to postaje izvor stresa i nesigurnosti. Mnogi se pitaju koliko novca treba staviti u kuvertu, jer je to čest način darivanja na vjenčanjima, osobito u zemljama Balkana. Za mladu, kuverta često označava iznos koji može pomoći u pokrivanju troškova vjenčanja ili im pomoći u početku zajedničkog života. No, koliko zapravo trebamo uložiti u takav poklon, i kako na to reagiraju rođaci?
- Priča koju ću podijeliti potiče upravo od takvih dilema. Radmila, žena koja živi u Njemačkoj, iznijela je svoje iskustvo sa svadbe u Srbiji, na kojoj je bila pozvana. Iako je radila u inozemstvu, osjećala je nelagodu pri darivanju poklona nećakinji. Izdvojila je 200 eura, što je u njenim očima bilo značajan iznos, ali osjećala je pritisak da bi to moglo biti nedovoljno u usporedbi s onim što su drugi darovali.
Dvosmislenost darivanja
Za mnoge osobe koje žive u inozemstvu, postoji dojam da je život u Zapadnoj Europi znak imuniteta na financijske teškoće. Živjeti “preko bare” može značiti veću imovinu i bolju financijsku situaciju, što stvara dojam prosperiteta među rodbinom u domovini. No, kako godina prolazi i s povećanim životnim troškovima, takav dojam vrlo lako može nestati. U slučaju Radmile, u njezinom životu dolazi do promjena koje uključuju medicinske troškove i druge nepredviđene okolnosti, koje su negativno utjecale na njezine financije.
Zanimljivo je da na Balkanu, gdje su troškovi života često niži nego na Zapadu, darivanje novca može biti polje takmičenja među rođacima. Svi žele impresionirati, a još više to vrijedi kad dolazite iz bogatijeg kraja svijeta. Radmila je bila svjesna da su drugi rođaci iz Bosne darovali 500 eura, a njezin iznos od 200 eura je izgledao skromno u usporedbi.
Osjećaj nelagode i sramote
Kada je Radmila predao svoju kuvertu mladoj, osjetila je trenutnu promjenu u atmosferi. Počeli su je gledati drugačije, kao da je manje važna, kao da njezin iznos nije dovoljno vrijedan. Iako je to možda bila samo subjektivna procjena, to ju je duboko pogodilo. Osjećala je krivnju i nesigurnost jer nije mogla pružiti više. Ovaj osjećaj bio je posebno pojačan kad su mladi spomenuli iznose koje su dali neki drugi rođaci, koji su čak i zadužili novac kako bi osigurali veće darove.
Ovaj primjer pokazuje koliko kulture darivanja mogu biti emotivno opterećene. Mnogi ljudi stavljaju previše naglaska na iznos koji je donesen, zanemarujući osnovnu svrhu darivanja – iskazivanje ljubavi, poštovanja i želje za srećom mladencima. Za Radmilu, to nije bilo samo pitanje novca, već osjećaj gubitka identiteta i socijalnog statusa među obitelji. U njenim očima, čak i kad je dala najviše što je mogla, bila je nesvjesna razlike između njezinih financijskih mogućnosti i onoga što su drugi očekivali.
Što nam donosi budućnost?
Kroz ovu situaciju, Radmila se suočava s pitanjem kako će se budućnost odvijati. Hoće li rođaci, čiji je život možda lakši, jednog dana biti tu za nju? Hoće li ona imati priliku pružiti im više ili će se u budućnosti osjećati izostavljeno zbog svog trenutnog statusa? U konačnici, nije samo novac ono što se broji, već i odnosi i međusobno poštovanje.
Završna misao: Ponekad se čini da smo previše usmjereni na brojke, na materijalne aspekte života, a zaboravljamo na suštinsku vrijednost koju nosimo jedni za druge. Radmila se iz ove situacije vraća s osjećajem tuge, ali i s jasnijom spoznajom – vjenčanje bi trebalo biti o ljubavi, zajedništvu, a ne o tome tko koliko novca stavlja u kuvertu. Dvostruki pritisak na darivanje može nas odvratiti od onoga što je zaista važno: biti prisutan, pokazati pažnju i poštovanje prema onima koje volimo.
