Jutro koje je počelo sasvim obično pretvorilo se u prizor koji rijetko ko ima priliku vidjeti, čak i među iskusnijim poznavateljima prirode.
- Vlasnik kuće u jednom mirnom prigradskom naselju otvorio je vrata očekujući uobičajenu tišinu i svježinu, no umjesto toga dočekala ga je gotovo nestvarna slika – zid ispod trijema doslovno se micao.
Na prvi pogled činilo se da se radi o prašini koju nosi vjetar ili možda mravima koji u kolonama stvaraju neko svoje stazanje. Međutim, tek kada se sagnuo i bolje pogledao, ugledao je stotine sitnih, gotovo prozirnih stvorenja. Bile su to tek izlegle bogomoljke, veličine nekoliko milimetara, organizirane u savršeni kaos koji samo priroda može režirati.
Iz malene ovalne strukture pričvršćene za zid – ooteke, zimske kapsule u kojoj se razvijaju embriji bogomoljki – upravo se odvijalo njihovo masovno buđenje. Iz čahure su jedna za drugom izlazile sitne bogomoljke, u početku gotovo neprepoznatljive, s tankim, nitastim nogama koje su tražile oslonac na opeki, zraku ili, što je za mnoge promatrače najneobičnije, na vlastitim sestrama i braći. U tom trenutku izgledalo je kao da zid diše, kao da je madež arhitekture neočekivano oživio.
Znanstvenicima je ovaj trenutak dobro poznat i nazivaju ga sinkronim izranjanjem – fenomenom u kojem se stotine mladih bogomoljki izlegu gotovo u istom trenutku. U prirodi ništa nije slučajno pa tako ni ovaj grupni izlazak iz čahure. Masovno rođenje nije samo čudo biologije, već i mehanizam preživljavanja. Kada bi se izlegale pojedinačno, većina mladunčadi bila bi laka meta pticama, gušterima ili čak odraslim pripadnicima vlastite vrste. Ali kada se rode u isto vrijeme, šanse da barem dio populacije preživi dramatično se povećavaju.
- Mještanin koji je svjedočio ovom prizoru ispričao je da ooteku nikada ranije nije primijetio, iako je čahura bila na zidu još od jeseni. To i ne čudi – oo te kuške bogomoljki često izgledaju kao komadić osušenog mulja ili mjehurić stvrdnutog pjenastog materijala kojim se ženka pažljivo obavija oko jaja kako bi ih zaštitila od zime. Kako navodi Radio Sarajevo u svom prilogu o pojavi ooteca u dvorištima, mnogi ljudi ih pogrešno uklanjaju misleći da se radi o osušenom gnijezdu kakvog kukca ili otvrdnutoj paukovoj tvorevini, nesvjesni da time uništavaju stotine budućih korisnih predatora.
Kada nastupi zima, život unutar ooteke potpuno se zaustavlja. Embriji prelaze u stanje dubokog mirovanja, a unutrašnjost čahure ostaje topla i stabilna, poput savršeno izoliranog inkubatora. Tek kada proljetno sunce zagrije čahuru dovoljno dugo, a temperatura zraka dosegne idealnu razinu, počinje pravi spektakl. Kemijski signali u ootecI pokreću sinkroni instinkt – trenutak u kojem mali predatori odlučuju izaći u svijet.
Stručnjaci za insekte, poput biologa iz Udruženja „Natura Balkanica“ za koje piše Avaz, objašnjavaju da bogomoljke spadaju među najvrjednije saveznike vrtlara. One su prirodni regulatori populacije insekata – od muha i komaraca pa sve do skakavaca. Zato je prizor poput ovoga, iako na prvi pogled pomalo uznemirujući, zapravo vrlo koristan za okoliš. Prema njihovim riječima, bogomoljke se nalaze pri vrhu mikrolanca ishrane i vrlo brzo preuzimaju ulogu kontrolora ekosistema, održavajući ravnotežu u dvorištima, baštama i poljima.
- Ovakva pojava privukla je i pažnju šire javnosti. Na društvenim mrežama podijeljene su fotografije i snimci izleganja, a mnogi su bili iznenađeni kada su saznali da su ove nježne i gotovo eterične životinjice zapravo rođeni lovci. Vrlo brzo nakon izleganja mali insekti počinju svoj instinktivni put, raspršuju se u svim smjerovima i već nakon nekoliko dana počinju loviti plijen. Vlasnik kuće koji je bio svjedok ovog jutarnjeg spektakla kazao je za mjesni portal 24sedam da je osjećaj bio gotovo mističan – kao da je iza svake cigle postojao skriveni svijet, o kojem nije imao nikakvu predstavu.
I dok se odrasle bogomoljke često mogu vidjeti u vrtovima ili na livadama, rijetko ko ima priliku vidjeti njihov početak života. Upravo zato ovakvi prizori izazivaju toliko oduševljenja i strahopoštovanja. To je podsjetnik da priroda djeluje tiho, neprimjetno i često iza naših leđa – dok mi spavamo, doručkujemo, žurimo na posao, cijeli jedan svijet rađa se i odrasta samo nekoliko centimetara od naših domova.
Iako stotine mladih bogomoljki u početku djeluju delikatno, njihova budućnost nije jednostavna. Samo mali procenat doživi odraslo doba. Njihov razvojni put pun je opasnosti, od predatora do nepovoljnih vremenskih uslova, ali one koje prežive postaju jedni od najvažnijih čuvara ekološke ravnoteže.
Promatrač koji je tog jutra otvorio vrata, nesvjestan šta će ugledati, priznao je da je u prvom trenutku osjetio blagu nelagodu, ali vrlo brzo zamijenila ju je fascinacija. „Nisam ni znao da ovako nešto postoji. Ali kada sam shvatio što se događa, sve je bilo prelijepo. Kao da sam dobio mali prozor u svijet koji inače ostaje skriven.“
- U svijetu koji se stalno ubrzava, gdje se često izgubimo u svakodnevnim obavezama, ovakav prizor podsjeća koliko je važno zastati i pogledati oko sebe. Ponekad je dovoljno samo otvoriti vrata da bismo shvatili koliko je priroda moćna, precizna i čudesna. A ponekad, kao u ovom slučaju, i da bi nas naučila koliko se života odvija u tišini – potpuno neprimjetno, ali savršeno orkestrirano.
