Dr. Dejan Antonić, dugo poznat kao vjeran pratitelj koji je često povezan s Vesnom Dedić u medijima, smatra se ključnim faktorom njezinog sjajnog osmijeha i obnovljene vjere u ljubav. Poznata voditeljica i spisateljica iskreno priznaje svoju trenutnu sreću u ljubavnoj vezi. Uprkos tome, dok Vesna istražuje teme izdaje, nevjerovanja, braka i kompleksnih dinamika među spolovima u procesu stvaranja svog sedamnaestog romana, potiče svoje pratitelje na razmišljanje o njezinom emocionalnom stanju. “U kasnim večernjim satima, žena u braku s tjeskobom iščekuje povratak svog nevernog supruga, odlučna otkriti istinu o njegovoj lokaciji. U isto vrijeme, njegova ljubavnica strpljivo čeka sat kasnije, s nadom da će njezin strastveni partner konačno priznati svoju suprugu. Supruga, želeći očajnički održati privid stabilnog obiteljskog života, pokušava vjerovati u njegove laži “radi dobrobiti djece”, dok ljubavnik čvrsto drži nadu, trošeći novac na vino, posvećujući se pjesmi i ulagajući u svoj izgled, sve dok propušta bolje prilike zbog svoje neupitne odanosti.” – dijelila je Vesna, autorica predivno sastavljenog djela o izdaji, koja je u današnje vrijeme sve učestalija.
“U svojoj potrazi za osobnom slobodom, nevjeran muškarac uspješno osvaja naklonost dviju voljenih žena. Dok se bavi svojom rutinom dotjerivanja, promatrajući svoj odraz u ogledalu, svjestan je neodoljive privlačnosti koju posjeduje, s dvije inteligentne i zadivljujuće žene koje se bore za njegovu pažnju. Društvo, u svojoj prevladavajućoj kulturi, uzdiže one koji prkose izgledima i spašavaju svoje brakove, pronalazeći snagu da oproste nevjeru i izdaju svojim partnerima. Nažalost, ovaj narativ često stavlja ljubavnicu u položaj beznačajnosti i sramote. Tragično, djeca snose težinu posljedica, izložena su svjedočenju žestokih svađa i osjećaju hladnog prijezira između vlastitih roditelja. Umjesto da dožive ljubav, gurnuta su u otrovno okruženje neprijateljstva i prezira.” – bio je drugi dio objavljenog teksta. “Čvrsto vjerujem da dijete koje posegne za pljuvanjem u lice drugog djeteta jasno svjedoči o takvom ponašanju u vlastitom domu. Nadalje, uvjerena sam da se mnoga djeca nikad ne rode, jer je jedan od roditelja čekao pravi trenutak da otkrije istinu drugome, čime se nastavlja ciklus nasilja i licemjerja koji i dalje pogađa društvo.”
Ova razmišljanja o društvenoj dinamici i kompleksnosti muško-ženskih odnosa spisateljica je zabilježila tijekom stvaranja svog romana bez naslova. Uprkos nagađanjima o mogućem utjecaju emotivnog odnosa Vesne Dedić na njezina razmišljanja, stvarnost se razlikuje od takvih pretpostavki. U prisutnosti dr. Dejana, njezino lice ostaje ukrašeno neprekidnim osmijehom, signalizirajući razinu sreće koju već dugo nije doživjela u svom životu; međutim, neki od obožavatelja smatraju da se iza Vesninog širokog osmijeha možda kriju mnogo snažnije emocije.
