Nisam planirao da joj kažem Ali ……..
Mislio sam da će vrijeme sve izbrisati, da će tuga polako izblijediti, da će s vremenom sve postati manje važno.
Bio sam siguran da će se zaboraviti, da ću zaboraviti. To su bili moji lažni argumenti, moji pokušaji da sebi olakšam dušu, da izbjegnem istinu koja mi nije dopuštala mira.
Ali nije se desilo to što sam mislio. Svaki put kad bi me pogledala, s onim iskrenim pogledom, punim ljubavi i povjerenja, osjećao sam se kao najveći prevarant. Osjećao sam da me osudila, da sve vidi, da sam joj učinio nešto što će joj zauvijek ostati urezano u srcu.
- Bojim se da je to u stvari bio početak onog što će kasnije biti najteži trenutak mog života. Počeo sam nositi krivicu kao teret, u tišini, ne govoreći ništa. I danima sam se mučio, pokušavajući opravdati sebe, smišljajući opravdanja koja su mi samo povećavala osjećaj unutrašnje praznine. Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više bio svjestan da neću moći zauvijek nositi tu težinu. Shvatio sam da je to nešto što zahtijeva istinu. Da ću prije ili kasnije morati suočiti sa sobom i reći joj sve. Ali nisam znao kako. Nisam znao što će se dogoditi. I, naravno, nisam znao hoću li moći podnijeti posljedice toga.
Jedne večeri, kada je sve došlo do svoje kulminacije, nisam više mogao. Došao je trenutak kada sam morao biti iskren, kad sam morao izgovoriti te riječi koje su me mučile. Sjeli smo zajedno, i gledao sam je. I tada, nisam znao kako da započnem, nisam znao što reći, ali znao sam da je ovo trenutak istine. Rekao sam joj: „Prevario sam te.“ Nisam znao što očekivati. Očekivao sam vrištanje, suze, možda čak i ljutnju. Međutim, nije bilo ničega od toga. Nije vrištala. Nije bacala stvari. Samo je šutjela.
- I tada je, nakon što je prošlo nekoliko minuta, polako rekla nešto što nikada neću zaboraviti. Izgovorila je rečenicu koja je potpuno promijenila moj pogled na sve. Rekla je: „Znaš, mogla sam te prevariti deset puta. I možda sam imala razlog za to. Ali nisam. Jer kad nekog voliš, onda čuvaš i ono što on nikada neće saznati.“ Te riječi su me potpuno slomile. Shvatio sam u tom trenutku da sam izdao nekog ko me volio, ko me volio iskreno i bezuvjetno. Neko ko nije imao nijednu igru, nijednu skrivenu agendu. Samo je volela. I ja sam je povrijedio.
Nekako, te riječi su bile jače od svih prijetnji, od svih suza, od svih bolova koje sam mogao da zamislim. Izdaja nije bolna zato što si izgubio nekog. Izdaja boli jer shvatiš da si izgubio sebe pred nekim ko te volio više nego iko drugi. Jer sada shvatiš da je tvoja nesigurnost, tvoja slabost, tvoja nemogućnost da budeš iskren prema njoj, uništila nešto nevino i dragocjeno.
- Sjedio sam tamo, prepun grižnje savjesti, osjećajući se potpuno izgubljeno. I sve što sam mogao da uradim bilo je da je pogledam i poželim da mogu da vratim vrijeme. Da mogu da obrišem onu grešku, da ponovo stvorim povjerenje koje sam uništio. No, znao sam da to nije moguće. Niko ne može vratiti ono što je uništeno.
Ali tada je došla još jedna istina. Iako je bilo teško, ona mi nije okrenula leđa. Umjesto toga, samo je tihim glasom rekla: „Znam da se kajes, i znam da nisi to učinio iz loše namjere. I znam da je ovo nešto što ćeš nositi sa sobom. Ali vjeruj mi, ljubav nije nešto što nestaje zbog jedne greške. Ljubav nije samo u tome da budeš savršen. Ljubav je u tome da se podržimo, da budemo tu jedni za druge, i da naučimo iz svojih grešaka.“
- Tih nekoliko riječi su bile ključne. Osjetio sam da još ima nade. Da, možda nisam bio savršen, ali nisam bio ni potpuno izgubljen. Ova žena nije samo bila tu zbog mojih dobrih strana, već zbog toga što je voljela sve što sam bio, uključujući i moje pogreške. I nisam znao što da kažem na to, nisam znao kako da joj uzvratim. Ali sve što sam mogao učiniti bilo je da obećam sebi da ću se truditi. Da ću raditi na sebi, da ću naučiti da budem bolji. I to je bilo jedino što sam mogao učiniti – da se trudim i da nikada više ne iznevjerim ono što je najdragocjenije.
Ljubav nije savršenstvo. Ljubav je snaga da oprostimo, da rastemo, i da iz svake pogreške izađemo kao bolji ljudi. Biti iskren prema nekome, znači biti iskren prema sebi. Jer ljubav je proces – ne nešto što se može popraviti za jedan dan, ali nešto što se gradi svakim danom. I sada znam – prava ljubav nije samo u onome što možemo da damo, već i u onome što smo spremni da naučimo i prebolimo zajedno.
