U današnjem članku vam pišemo na temu izuzetne životne priče legendarne makedonske pjevačice Esme Redžepove i njenog neobičnog, velikog i nesvakidašnjeg životnog djela. U nastavku više…
Njena biografija uvijek je izazivala divljenje, ne samo zbog muzičkog uspjeha, već i zbog načina na koji je svoj dom otvorila desetinama djece kojima je bila potrebna porodica i sigurnost.
Priča o Esmi nije tek obična anegdota o slavi – to je priča o dobroti, požrtvovanosti i odluci koja je oblikovala živote mnogih.

Esma Redžepova, jedna od najpoznatijih predstavnica romske muzike, ostavila je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni. Zvali su je „kraljicom romske pjesme“, a njena popularnost prelazila je granice regiona. Međutim, ono što ju je istinski izdvajalo bio je njen humanitarni rad. Tokom života usvojila je čak 48 djece, čime je pokazala da njeno srce ima dovoljno mjesta za sve kojima je potrebna ljubav. Dva puta je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir, što dovoljno govori o veličini njenog djela.
- Esma je svoju životnu priču dijelila iskreno i bez uljepšavanja. Udala se iz ljubavi za svog muzičkog saradnika, profesora i dirigenta Stevu Teodosijevskog, koji je bio stariji od nje. Njihov brak bio je ispunjen muzikom, koncertima i beskrajnim putovanjima. U takvom ritmu života dugo se nadala biološkom djetetu, ali godine su prolazile brže nego što je očekivala. Kada je shvatila da neće moći postati majka na prirodan način, okrenula se usvajanju, vođena željom da pruži dom djeci koja su odrastala bez roditelja. To nije bila samo odluka, već misija koju je nosila cijeli život.

- Ona i Stevo nisu samo pružali dom – oni su djeci prenosili strast prema muzici i umjetnosti. U njihovoj kući često se čuo zvuk instrumenata, a vježbe su bile dio svakodnevice. Stevo je s djecom provodio sate učeći ih tehnikama pjevanja, držanja ritma i muzikalnosti. Tako je nastala i ideja o ansamblu „Teodosijevski“, u kojem su djeca ne samo učila već i nastupala. Svako dijete je dobilo priliku da razvije svoj talenat, a kada bi odrastalo i krenulo svojim putem, u ansambl je dolazilo sljedeće dijete kojem je bila potrebna podrška. Esma je ponosno pričala da su svi oni odrasli ljudi koji danas imaju svoje živote i porodice i da joj je sreća što nijedno od njih nije završilo na ulici.
Zanimljivo je da je godinama usvajala isključivo mušku djecu. Kako je govorila, ta odluka imala je svoju logiku. Živjeli su u zajednici u kojoj niko od djece nije bio u srodstvu, pa je željela izbjeći situacije koje bi mogle nastati kada bi dečaci i djevojčice zajedno odrastali bez porodične veze. Uz konstantna putovanja i nastupe, briga o velikoj grupi djece bila je dovoljno zahtjevna i bez dodatnih komplikacija.
- Ipak, 2012. godine, Esma je odlučila prekršiti vlastito pravilo i u dom je stigla Eleonora, djevojčica koja je kasnije krenula majčinim stopama. Esma je govorila da se s njom povezala na poseban način i da je u poznijim godinama shvatila koliko je dragocjeno imati uz sebe žensko dijete. Eleonora je nastavila s muzičkim obrazovanjem, studirala solo pjevanje i postala članica Esminog benda, čuvajući tako duh majčinog stvaralaštva.
Nakon Esmine smrti 2016. godine, jedna druga priča privukla je pažnju javnosti – priča o kući u kojoj je živjela. Nekada impresivno zdanje, smješteno nedaleko od centra Skoplja, danas je u lošem stanju. Na prvi pogled djeluje pristojno, ali tek kada se obiđe sa strane jasno se vidi da je kuća zapuštena i prazna. Prozori su razbijeni, dvorište obraslo, a unutrašnjost puna ostataka starog namještaja, rasutih papira i predmeta koji govore da je vrijeme odavno stalo.
- Kroz jedan od prozora može se vidjeti dnevna soba u kojoj stoji veliki krst njenog pokojnog supruga Steve, kao simbol njihove zajedničke duhovne uloge. Razne fotografije razbacane su po prostorijama, među njima i one na kojima je Esma. Vrata su poskidana, stolarija oštećena, a struja isključena. Sve djeluje kao scena iz prošlosti koja polako blijedi, ali uprkos tome nosi snažnu emociju.

Razlog zbog kojeg se kuća nalazi u takvom stanju je spor između države Sjeverne Makedonije i Esminih nasljednika. Iako je pjevačica testamentom kuću ostavila državi, dio porodice osporava tu odluku i pokušava dokazati da nekretnina pripada njima. Dok se pravne zavrzlame nastavljaju, kuća polako propada, a javnost sa tugom posmatra kako dom jedne od najvećih umjetnica regiona ostaje bez brige.
- Esma Redžepova bila je žena čije je ime ispisano ne samo u muzičkoj istoriji već i u srcima ljudi koje je podigla, podržala i oblikovala. Njena zaostavština ne mjeri se brojkama, već životima koje je promijenila. I iako se njen dom danas suočava sa neizvjesnošću, priča o njenoj dobroti ostaje čvrsta i neprolazna.






