Oglasi - Advertisement

Jedno od ponašanja koje često zbunjuje, pa čak i zabrinjava vlasnike mačaka jeste trenutak kada im njihove mezimice pred noge donesu mrtve životinje. Taj prizor može izgledati neugodno, nekima čak i zastrašujuće, ali iza njega se krije dublje značenje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

  • Iako je na prvi pogled teško shvatiti zašto bi ljubimac, koji je navikao na toplinu doma i punu činiju hrane, donosio ovakav “poklon”, istina je da ovo ponašanje ima svoje korijene u prirodnim instinktima i u načinu na koji mačke izražavaju emocije.

Mačke su po prirodi lovci. Bez obzira na to što današnje kućne ljubimice ne moraju da love kako bi opstale, njihov urođeni nagon nije nestao. Taj instinkt vuče se iz vremena kada su divlje mačke morale svakodnevno da obezbijede hranu za sebe i svoje mladunce. Kada mačka uhvati pticu, miša ili čak insekta i donese ga vlasniku, to je njen način da pokaže: “Pogledaj šta sam sposobna da uradim.” Radi se o svojevrsnom dokazu sposobnosti, ali i izrazu ponosa. Za njih, to nije ružna ili odbojna scena – to je trofej.

  • No, ovaj čin ima i emotivnu dimenziju. Mnoge mačke donose plijen vlasniku kao znak privrženosti. U njihovom svijetu dijeljenje ulova znači pokazivanje brige. To je ono što bi majka mačka radila za svoje mačiće – donijela bi im hranu, naučila ih kako da love i time pokazala ljubav. Kada domaća mačka isto uradi prema svom vlasniku, u njenim očima to je znak zahvalnosti i nježnosti. Zato, iako vlasniku može djelovati bizarno ili čak uznemirujuće, u suštini je riječ o jednom od najvećih komplimenata koje mačka može da pruži.

 

Treći razlog krije se u potrebama same životinje. Mačka koja redovno donosi plijen možda time šalje poruku da joj je potrebna dodatna stimulacija. Dosada i neispunjen lovački instinkt mogu je nagnati da pronalazi načine kako da održi svoj duh aktivnim. To može značiti da je vrijeme da vlasnik uloži više truda u igru i interakciju – nove igračke, penjalice, pa čak i igre skrivanja mogu pomoći da se energija kanališe na zdrav način. Kada mačka osjeća da su njene potrebe za igrom i istraživanjem zadovoljene, manja je vjerovatnoća da će donositi “poklone” s dvorišta ili ulice.

Šta je, onda, ispravno uraditi kada mačka pred vas spusti mrtvu životinju? Prije svega, nikada je ne treba kažnjavati. To ponašanje nije izraz neposlušnosti, već prirodni nagon i, paradoksalno, čin ljubavi. Kazna može dovesti samo do toga da se ljubimica povuče, razvije strah ili anksioznost. Umjesto toga, najbolje je mirno ukloniti plijen. Po mogućnosti, to treba uraditi pažljivo, koristeći rukavice ili neku vrstu zaštite, jer mrtve životinje mogu predstavljati rizik za zdravlje. Nakon što se situacija sanira, mačku treba pohvaliti – ali ne zbog ulova, već zbog pažnje i prisustva. Dovoljno je uputiti joj riječ nježnosti, maziti je ili uključiti u igru.

  • Aktivnost i mentalna stimulacija ključni su faktori da bi se ovakve situacije s vremenom prorijedile. Kada mačka ima dovoljno prilika da potroši energiju kroz igru, penjanje i interakciju s vlasnikom, njen lovački instinkt biće zadovoljen na bezopasan način. Posebno su korisne interaktivne igračke koje oponašaju kretanje plijena – poput štapova s perjem ili laserskih pokazivača – jer omogućavaju mački da osjeti zadovoljstvo “ulova” bez stvarnog plijena.

Važno je naglasiti da donošenje mrtvih životinja nije znak agresije niti problema u ponašanju. Naprotiv, to je dio prirodnog izraza i specifičan način komunikacije. Kada vlasnik na to gleda sa razumijevanjem, odnos između čovjeka i ljubimca postaje dublji. Na kraju krajeva, to je podsjetnik da ispod mekane dlake i umiljatog pogleda i dalje živi biće sa instinktima starih lovaca.

  • Iako se mnogima može činiti neprijatno, činjenica da mačka dijeli ulov s čovjekom pokazuje njenu spremnost da uključi vlasnika u svoj svijet. To je mali ritual povezivanja, neobičan, ali iskren. Ako vlasnici uspiju da ga razumiju i kanališu na pravi način, dobiće ljubimicu koja je ne samo privržena, već i sretna.

Na kraju, umjesto da se gnušamo ili ljutimo, vrijedi posmatrati ovo ponašanje kao dio bogatog unutrašnjeg života naših mačaka. Njihov jezik ljubavi razlikuje se od ljudskog, ali suština je ista – pokazati privrženost i potrebu za bliskošću. I baš u tome leži ljepota života s njima: u stalnom učenju da razumijemo njihove poruke i prihvatamo ih s ljubavlju

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here