U današnjem članku vam otkrivamo šta je Sarkopenija i kakkvo je to stanje.Sarkopenija je podmuklo zdravstveno stanje koje karakteriše postepeni gubitak mišićne mase, snage i funkcionalnosti, a iako je najčešće povezivana sa starijim osobama, sve češće se javlja i kod mlađih, naročito onih koji zanemaruju fizičku aktivnost i imaju neuravnoteženu ishranu.
- Posljedice ovog poremećaja nisu samo estetske – značajno utiču na pokretljivost, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i povećavaju rizik od padova i povreda.Problem sa sarkopenijom je što često ostaje neprepoznata sve dok simptomi ne postanu ozbiljni. Ljudi se počinju spoticati, otežano hodaju, penju se uz stepenice ili imaju teškoće pri podizanju predmeta, a te pojave se nerijetko pripisuju starenju, umoru ili manjku kondicije. Međutim, riječ je o ozbiljnom stanju koje zahtijeva pravovremenu pažnju.
U suštini, sarkopenija podrazumijeva smanjenje mišićne mase i snage, što direktno utiče na funkcionalnost cijelog tijela. Prema riječima stručnjaka, među kojima je i dr. William Morrison, ovo stanje ne pogađa isključivo starije osobe – sve više mlađih ljudi, naročito onih sa sjedilačkim načinom života, pokazuje znakove slabljenja mišićnog tonusa, naročito ako im ishrana nije bogata proteinima.
- Simptomi sarkopenije se razvijaju postepeno. Osobe najprije primjećuju da zadaci koji su nekada bili jednostavni postaju naporni. Penjanje uz stepenice, nošenje torbi ili duže stajanje postaju izazov. U kasnijim fazama javljaju se i gubici ravnoteže, česta iscrpljenost i vidljivo smanjenje mišićne mase, naročito na rukama i nogama.
Među najčešćim uzrocima sarkopenije jeste proces starenja, pri čemu se prirodno smanjuje broj i veličina mišićnih vlakana. Nakon 50. godine, taj proces se ubrzava. Drugi važan faktor je nedovoljan unos proteina, koji su ključni za regeneraciju i održavanje mišića. Preporučuje se da starije osobe konzumiraju najmanje 1,2 do 2,0 grama proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno, što se često zanemaruje.
- Takođe, nedostatak fizičke aktivnosti drastično doprinosi slabljenju mišića. Kada se mišići ne koriste, oni slabe i gube na masi. Čak i umjerene aktivnosti poput svakodnevnog hodanja ili blagog vježbanja mogu pomoći u prevenciji. Osobe sa hroničnim bolestima – dijabetesom, artritisom ili srčanim problemima – često smanjuju fizičku aktivnost zbog simptoma bolesti, čime dodatno pogoršavaju mišićni gubitak.
Prema dr. Matthew Thorpeu, nekoliko znakova sarkopenije uključuje mišićnu slabost, otežano kretanje, opadanje mišićne mase, česte padove i izražen umor čak i pri blagim naporima. Svi ovi simptomi značajno utiču na kvalitet života, ali mogu biti ublaženi ako se reaguje na vrijeme.
Liječenje sarkopenije zahtijeva sveobuhvatan pristup. Prva i najvažnija mjera je uvođenje vježbi za jačanje mišića, naročito vježbi otpora poput rada s tegovima ili elastičnim trakama. Čak i lagana fizička aktivnost može dati pozitivne rezultate ako se sprovodi redovno i uz stručno vođenje.
- Ishrana bogata proteinima je drugi stub prevencije i tretmana. Meso, riba, jaja, mliječni proizvodi, mahunarke i orašasti plodovi predstavljaju idealan izvor proteina. Pored toga, posebnu pažnju treba obratiti na unos vitamina D, koji igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja kostiju i mišića. Ukoliko je nivo vitamina D nizak, moguće je razmotriti suplementaciju, ali isključivo u dogovoru sa ljekarom.
Kod težih slučajeva, stručnjaci mogu preporučiti i fizikalnu terapiju, koja uključuje ciljane vježbe za poboljšanje pokretljivosti, fleksibilnosti i ravnoteže. U izuzetnim situacijama, moguće je i farmakološko liječenje, gdje se primjenjuju lijekovi koji podstiču mišićni rast. Međutim, ova terapija mora biti pažljivo kontrolisana i personalizovana.
- Zaključno, sarkopenija je stanje koje se može efikasno držati pod kontrolom uz pravovremeno djelovanje. Ključ je u prevenciji: aktivnost, ishrana i redovni pregledi kod ljekara. Umjesto da se gubitak snage pripisuje godinama, treba ga prepoznati kao poziv na promjenu – jer sa odgovarajućim pristupom, moguće je očuvati mišićnu masu, funkcionalnost i samostalnost čak i u poznijim godinama.
