U narodnim predajama postoje određeni datumi kada je zabranjeno posjećivati one koji su umrli. Iako su neki običaji nestali zbog suvremenih utjecaja, mnogi se još uvijek prenose s koljena na koljeno. Posebno su značajni običaji vezani uz važne životne prekretnice, poput rođenja, krštenja i posljednjeg ispraćaja na vječni počinak.
Kraj ciklusa života ne znači kraj ili nestanak. Naši voljeni nastavljaju postojati u našim dragim sjećanjima. Dok odajemo počast na njihovom posljednjem počivalištu, neprestano im odajemo počast i sjećamo ih se. Ne sumnjamo u duboki značaj posmrtnih običaja u našoj zemlji.
Postavlja se pitanje u kojim okolnostima treba posjećivati groblje i kada se treba suzdržati. Unutar kršćanske vjere, značajan je naglasak na našoj odgovornosti da poštujemo i sjećamo se naših predaka. Najučinkovitiji način da ispunimo ovu dužnost je kroz molitvene razgovore s njima, prisjećanje dragih trenutaka koje smo dijelili i posjete njihovom vječnom počivalištu. Tako se groblje može posjetiti u bilo koje vrijeme, kad god se ukaže želja, čak i ako unutar crkve nema formalnih spomenika.
Međutim, često postoji zabuna oko prikladnog vremena za posjet groblju, osobito tijekom velikih vjerskih praznika poput Božića i Uskrsa. Mnogi vjeruju da je neprimjereno odavati počast pokojnicima tijekom ovih blagdana, no to se uvjerenje temelji na pogrešnoj predodžbi. Ti su blagdani zapravo proširena proslava pobjede Isusa Krista nad smrću, koja je čovječanstvu darovala vječni život.
Dan nakon uskrsnuća, obično poznat kao drugi dan, ima značaj u odavanju počasti onima koji su umrli. Prema običaju, na pokladni ponedjeljak uobičajeno je okititi grobove najmilijih svježim pokrovom od zelene trave. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obilježava kao parastos, gdje se na groblje nose ofarbana jaja i zapaljene svijeće. Osim toga, tijekom božićnih blagdana postoji tradicija odavanja počasti pokojnicima. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed za sjećanje na pokojne i nosi na groblje.
U davna vremena postojalo je vjerovanje da se objed koji se priprema na Badnjak namijeni pokojnicima, te se na taj način uspostavlja veza s njima. Narodna predaja obuhvaća različita vjerovanja vezana uz sprovode. Među tim mističnim vjerovanjima je ideja da je odlazak na groblje nakon što padne noć loš savjet.
- Značaj ovog savjeta upozorenja leži u spoznaji da groblja služe kao prebivališta za preminule duše, u biti funkcionirajući kao gradovi preminulih. Ulaskom u ovo carstvo tame, gdje obitavaju i zli i dobronamjerni duhovi, ljudi posjeduju sposobnost da poremete svoju ravnotežu. Taj se poremećaj može manifestirati na različite načine, uključujući ali ne ograničavajući se na bolest, nesreće, materijalne neuspjehe i druge nesreće koje pogađaju nečije kućanstvo.
Dodatni sadržaj:
Prirodni i neizbježni događaj smrti događa se kada se zaustave sve biološke funkcije, što označava kraj života u svakom živom organizmu. Zaronimo u nekoliko značajnih aspekata koji se tiču ovog fenomena. Nastup smrti obilježen je prestankom vitalnih tjelesnih funkcija, kao što su otkucaji srca i disanje. Nakon toga, tijelo prolazi kroz postupni proces razgradnje. Psihološki učinci smrti mogu izazvati različite emocionalne reakcije i kod ožalošćene osobe i kod njenih voljenih. Ti odgovori mogu uključivati emocije poput tuge, šoka, poricanja, ljutnje, depresije ili prihvaćanja.
Način na koji se pojedinci nose s gubitkom voljene osobe ili suočavaju s vlastitom smrtnošću duboko je osobno iskustvo koje treba priznati. Smrt je zamršeno isprepletena s kulturnim i vjerskim običajima, budući da svaka kultura i religija ima svoje posebne običaje, rituale i vjerovanja koja okružuju ovaj neizbježni aspekt života. Ovi običaji obuhvaćaju široku lepezu tradicija, uključujući posebne pogrebne ceremonije, komemorativne obroke, iskrene molitve za preminule i različita vjerovanja o onome što dolazi nakon smrti ili mogućnosti ponovnog rođenja. Namjerni čin okončanja nečijeg života kako bi se ublažila patnja naziva se eutanazija, tema koja izaziva rasprave zbog svojih zamršenih moralnih, etičkih i pravnih razmatranja.
Pojam smrti i njezino značenje bili su predmetom razmišljanja filozofa kroz stoljeća. Pitanja o vječnoj suštini duše, svrsi života i mogućnosti zagrobnog života potaknula su intenzivne rasprave i nagađanja. U području medicine često se pojavljuju etičke nedoumice kada se radi o izborima u vezi s produljenjem života ili ukidanje tretmana za održavanje života.
Doživljaj tuge koja para srce i koja prati odlazak voljene osobe zahtijeva proces tugovanja koji pomaže u prihvaćanju gubitka. Duljina ove osobne odiseje je različita za svakog pojedinca. Smrt, neizbježan aspekt ljudskog stanja, posvuda se susreće. Iako se suočavanje s pojmom smrtnosti može pokazati teškim, suočavanje s vlastitom smrtnošću ima moć potaknuti svježi osjećaj zahvalnosti za život i potaknuti nas prema postojanju prepunom istinskog zadovoljstva i sreće.
