Tijekom Drugog svjetskog rata jedan od najokrutnijih logora na Balkanu bilo je Jadovno u NDH. Tu su stradali brojni svjedoci tadašnjih nesreća, a neki su čudom preživjeli, poput ove bake Držali su me pod zemljom 20 dana kad sam rodila mrtvo dete, crvi gmizali po nama: Ispovest Srpkinje koja ledi krv
- Ustaški logor za masovno istrebljenje Srba i Židova u NDH tijekom Drugog svjetskog rata bio je jadan, a ono što je posebno jezivo u tom logoru su jame u koje su 1941. bacani živi ljudi na umiranje. Neki su umrli od posljedica ozljeda zadobivenih pri padu, a neki su kasnije umrli od gladi, žeđi, ozljeda… Bilo je i onih koji su čudom preživjeli. Tako je bilo i s jednom ženom koja je pred kamerama ispričala svoja stravična iskustva iz jame u kojoj je provela 20-ak dana, a dio emisije obišao je Tik Tok i druge društvene mreže.
– Smjestili su nas u pećinu, a onda su nas iz pećinske obitelji potjerali u jamu, obitelj po obitelj. Uzeli su ženu i rekli joj: “Pij majko, nećeš pobjeći.” Njih dvojica su je uhvatili i bacili dolje. Sama sam skočila – ispričala je, prisjetivši se da se prilikom pada okrenula. Pao sam na neko kamenje. Cipele su mi bile na nogama, a kad sam pao, nisam imao ništa. Samo čarape. Noge su mi bile slomljene i imao sam ranu na desnoj nozi. Naslonio sam se na zid – kaže. Ljudi su padali u jamu jedni na druge.
- Kukali su, uplašeni i zgroženi svojom sudbinom. – Ljudi padaju kao na kantu za smeće i plaču: “Jao meni, majko moja, jadan sam zbog tebe, izvadi me!”. Tko će te izvesti? Bog? – pita ona ogorčeno. Kad su ih sve strpali u jamu, gađali su ih bombama i kamenjem: -Kad je pala večer, nagurali smo se oko kokoši, jadni ko kvočka. A onda su izveli tri. Kažu: ‘Ajde, ajde, izađi van’. Ponesite satove i pare”, šta ja znam.
I izveli su jednu djevojku i još dva čovjeka, ubili ih i vratili. I tu djevojku su silovali, poslije su je bacili golu na nas. tiho, nismo smjeli učiniti bilo što. Mnogi su umrli, među njima i mnogo djece. Najviše je nedostajalo vode. Pili su urin. Baka je u to vrijeme bila trudna. – Bila sam trudna. Rodila sam mrtvo dijete, nije bilo vrijeme da se rodim… A onda su uši i crvi napali ljude koji su živjeli kao u grobu. – Ustanem i samo se otresem, a crvi mi gmižu po pregači i nogama. Smrdimo, pitaj Boga dokle smrdimo…
- Jadovno je bilo ustaški logor za masovno istrebljenje Srba i Židova u NDH tijekom Drugog svjetskog rata. Logorom je zapovijedao Juco Rukavina i bio je prvi od 26 koncentracijskih logora u NDH. U kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag, koji je dovršen 24. lipnja 1941. godine, dovođeni su Srbi i Židovi s područja cijele NDH, a potom su tamo i ubijani. Nisu, dakle, tu stradali samo lički Srbi i stanovnici okolnih sela, kako se često pogrešno misli.
U velebitskim pećinama, na stjenovitim obalama Paga i u morskim dubinama u blizini tog otoka, mučki su ubijeni brojni Srbi i Židovi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i Srema. Logoraši su na Velebit i Pag stizali iz kaznionice u Gospiću, preko sabirnih centara Ovčara i Stupačinovo, a željeznička postaja Gospić bila je mjesto gdje su dovoženi stočnim vagonima iz svih krajeva NDH.
- U 132 dana postojanja, od 11. travnja do 21. kolovoza 1941., taj je put u pakao prešlo 42.246 muškaraca, žena i djece. Na najokrutnije načine likvidirane su 40.123 osobe. Oko 2000 onih koji nisu uspjeli biti ubijeni jer ih je u tome spriječila talijanska vojska, ustaše su prevezle u logor Jastrebarsko, a zatim u novoosnovani logor Jasenovac. Lokacija logora ostala je nakon rata neistražena zbog dubine jama u koje su bačena tijela i činjenice da su poslijeratne jugoslavenske komunističke vlasti neka od njih zatrpale betonom. Nova nalazišta s ostacima kostura otkrivena su tijekom 1980-ih.
Od 2009. komemoracije u čast stradalima u logoru organiziraju Srpsko narodno vijeće, Židovska zajednica u Hrvatskoj i domaći antifašisti, a od tada se 24. lipnja u Hrvatskoj obilježava kao Dan sjećanja na logor Jadovno. . . Spomenik žrtvama logora podignut je 1975. godine i stajao je petnaestak godina prije nego što je 1990. godine uklonjen. Replika izvornog spomenika izgrađena je i otkrivena 2010. godine, ali je nestala u roku od 24 sata od otkrivanja.
