Nakon dvanaest godina ispunjenih očinstvom posvećenošću i ljubavlju Drago je saznao istinu koja mu je slomila dušu. Dijete koje je podizao s uvjerenjem da je njegovo zapravo nije bilo krvno povezano s njim. Bio je to plod tajne veze između njegove supruge i – još bolnije njegovog rođenog brata.
- Drago je živio tiho i skromno, ali bio je ispunjen. Imao je posao koji je volio, radio kao zanatlija, i svaki slobodan trenutak posvećivao porodici. Supruga Marija i sin Luka bili su mu sve na svijetu. Njihovu ljubav su mnogi smatrali čvrstom, gotovo filmskom. Upoznali su se još u srednjoj školi – on povučen i vrijedan, ona vesela i živahna. Vjenčali su se ubrzo nakon mature, a nakon nekoliko godina borbe za dijete, došao je Luka – zdrav, razigran dječak koji je unio svjetlo u njihove živote.
Drago je bio otac koji je znao svaki detalj iz sinovljevog života – prijatelje, nastavnike, školsku zadaću. Mnogi su govorili kako Luka liči na njega – po osmijehu, hodu, tvrdoglavosti. Ipak, jedna misao mu je s vremena na vrijeme prolazila glavom: dijete nije imalo fizičke sličnosti s ostatkom porodice.Sve se počelo mijenjati jednog ljetnog dana, na porodičnoj proslavi. U atmosferi opuštenosti i malo alkohola, izbio je sukob između Marije i Dragovog brata Zorana. Iako su svi znali da među njima postoji neka zategnutost, niko nije znao pravi razlog. Tada je Zoran, povišenim glasom, rekao rečenicu koja je sve promijenila:
“Ti znaš jako dobro čije dijete odgajaš!”
U prostoriji je nastala tišina. Marija se pokušala nasmijati i odbaciti to kao besmislicu.
– “Pijan je, ne zna šta govori”, rekla je. Ali sumnja je već bila posađena.
- Sljedećih dana Drago nije imao mira. Počeo je preispitivati svaki razgovor, svaki gest, sve situacije koje su do tada djelovale bezazleno. Onda je donio odluku – test očinstva. Potajno je prikupio uzorke i predao ih laboratoriji. Čekanje rezultata bilo je iscrpljujuće, gotovo nepodnošljivo. A kad je konačno otvorio kovertu, dočekao ga je šok – rezultati su jasno pokazali da nije biološki otac.
Srce mu je snažno tuklo, osjećao je da se tlo ruši pod njegovim nogama. Uspio je podmetnuti i Zoranov DNK pod izgovorom rutinskih pregleda, i tako potvrdio najgore: njegov brat je pravi otac.
Suočavanje s istinom bilo je bolno. Marija je, suočena s dokazima, priznala da je imala jednokratni odnos sa Zoranom dok su ona i Drago bili navodno “na pauzi” – o kojoj Drago, naravno, nije znao ništa. Trudnoću je odmah pripisala njemu, želeći da očuva brak. Zoran nije negirao, ali je odbio bilo kakvu odgovornost. Nije želio da ima veze sa djetetom.Slomljen, Drago je izbacio Mariju iz kuće i prekinuo svaki kontakt sa bratom. Ipak, Luku nije mogao ostaviti. I dalje mu je pomagao u školi, vodio ga na treninge i čuvao ga kada je bio bolestan. Jer za njega, Luka je ostao dijete koje je on odgajao, kojem je bio otac u svakom smislu osim biološkom.
- Nakon što je Luka saznao istinu, zbunjen i povrijeđen, došao je do Dragog i rekao:
“Tata, ti si jedini tata kojeg ja poznajem i kojeg ću ikada imati.”Drago danas živi povučenije, izbjegava pričati o prošlosti. No u rijetkom razgovoru za lokalne novine izustio je rečenicu koja najbolje opisuje njegovu snagu:
“Oni su izgubili mene. Ja nisam izgubio sina – jer ljubav ne nestaje s jednim papirom.”
