U malom vojvođanskom mjestu Titel, priča jednog dječaka postala je simbol ne samo borbe protiv siromaštva, već i dokaza da ljudska solidarnost još uvijek živi. Duje Ljubović, dijete koje je život prerano gurnuo u odrasle uloge, pokazao je snagu duha kakvu rijetko viđamo.
- Njegova svakodnevica nije podrazumijevala igre s vršnjacima, već potragu po deponijama – tražio je staro željezo i drvo kako bi mogao prehraniti svoju sestru i bolesnu baku. U tom siromaštvu, gdje čak ni struja nije bila dostupna, Duje je ostao čvrst, nježan i posvećen školi, vjerujući da je obrazovanje njegov izlaz.
Sve se promijenilo kada je humanitarac Marko Nikolić na društvenim mrežama podijelio video koji je rasplakao hiljade ljudi. Na snimku se vidio dječak s krvavim dlanovima, ali i pogledom koji je govorio više od riječi – pogledom djeteta koje ne traži ništa osim prilike za normalan život. Brzo se probudila zajednica, a komentari podrške i ponude pomoći počeli su stizati iz svih krajeva Srbije i regiona. Marko je pokrenuo humanitarnu akciju, a donacije su počele pristizati gotovo trenutno. Ljudi su se masovno uključili, jer niko nije mogao ostati ravnodušan na priču jednog skromnog dječaka koji je, i pored svega, sa osmijehom govorio: „Trudim se da budem dobar đak.”
- Kako prenosi portal Nova.rs, trenutak kada je Marko odveo Dujeta u kupovinu bio je jedan od najemotivnijih u cijeloj akciji. Kupili su osnovne životne namirnice, ali i bicikl i telefon, što je dječaku izmamilo osmijeh koji su mnogi zauvijek zapamtili. To nije bila samo kupovina – to je bio susret s dostojanstvom koje mu je do tada bilo uskraćeno. Međutim, zajednica nije stala tu. Inicijativa se proširila i pokrenuta je akcija za izgradnju nove kuće za Duju, njegovu sestru Anđelu i njihovu baku. Bio je to trenutak kada je empatija nadjačala apatiju, kada su ljudi iz svih krajeva pokazali da je moguće promijeniti nečiju sudbinu.
Njegova životna priča nosi i duboku porodičnu tugu. Majka ga je, kada je imao samo pet godina, ostavila na autobuskoj stanici. Otac mu je nepoznat. Njegova baka, iako krhka i bolesna, jedina je ostala uz njega i sestru, trudeći se da im obezbijedi koliko-toliko normalan život. Bez osnovnih uslova za život, ali s neiscrpnom ljubavlju, ova porodica svakodnevno vodi borbu da preživi. Ipak, ono što ih izdvaja jeste nepokolebljiva nada. Anđela, iako još djevojčica, već nosi odgovornost odraslih, brinući o bratu i pomažući baki u svakom segmentu života.
- Kako je izvijestio i RTV Vojvodina, slučaj Dujetove porodice pokrenuo je lavinu sličnih inicijativa širom pokrajine. Ljudi su se počeli organizovati i u drugim gradovima – da pomažu, doniraju, grade. Priča jednog dječaka postala je kolektivni podsjetnik da nikada ne treba odustati od dobrote, čak i u vremenu kada su vijesti preplavljene negativnošću.
Duje i dalje svakog dana ide u školu, sada s većim samopouzdanjem. Njegovi školski drugari, koji su ranije znali za njegovu borbu, sada ga gledaju s divljenjem. Nije im heroj zato što je siromašan, već zato što nije odustao. Zajednica ga je podigla, ali njegov karakter je ono što ga vodi dalje. A on i dalje, uprkos svemu, sanja o tome da jednog dana postane neko ko pomaže drugima – baš kao što je neko pomogao njemu.
Na društvenim mrežama, priča o Dujetu i dalje živi. Ljudi je dijele kao inspiraciju, kao podsjetnik da nije potrebno mnogo da bi se promijenio nečiji život. Mala gesta, nekoliko minuta pažnje i srce otvoreno za tuđu bol – to je sve što je potrebno. A zajednica koja je podigla Dujeta, sada stoji kao primjer cijelom Balkanu.
Kako piše Blic.rs, završetak izgradnje kuće je na vidiku. Planira se i dodatna pomoć za obrazovanje, jer je Dujetova želja da jednog dana postane inženjer. Njegova sestra Anđela želi postati učiteljica. Njihove želje nisu ni velike ni neostvarive, ali su dovoljno jake da pokrenu talas promjena.
- Na kraju, priča o Dujetu Ljuboviću nije samo priča o siromaštvu. To je priča o jednoj naciji koja je pokazala svoje najbolje lice. O običnim ljudima koji su odlučili da ne ostanu nijemi. O dječaku koji nije tražio ništa, ali je dobio sve – zahvaljujući ljudima koji su vjerovali da dobro još uvijek postoji. A njegov osmijeh sada nije samo znak radosti – već dokaz da je moguće pobijediti, čak i kada izgleda da je sve izgubljeno.
