U današnjem članku vam pišemo na temu teških početaka i neobičnih reakcija djece na novu okolinu, kroz priču o jednom dječaku koji nije mogao da se uklopi u grupu.
Njegov oporavak i integracija u kolektiv zahtijevali su puno strpljenja i razumijevanja.Priča počinje u vrtiću, gdje je Liliya Viktorivna svakog jutra čekala djecu na dvorištu. Dječaci i djevojčice su veselo mahnuli svojim roditeljima i odmah se upuštali u igru, dok je jedan dječak ostao po strani, tih i samotnjak.
- Iako je tek došao u grupu, njegova adaptacija nije išla glatko. U početku su svi mislili da je to samo stres od promjene sredine, ali kako su dani prolazili, dječak je odbijao kontakt sa svojim vršnjacima i bio je zatvoren u svom svijetu. Njegov garderober bio je prepun previše zatvorene odjeće, čak i tokom toplih dana, što je dodatno izazvalo zabrinutost kod odgajateljice. Pokušala je objasniti roditeljima da bi bilo bolje da promijene njegov stil oblačenja, ali odgovor je bio samo zadrhtali pogled i objašnjenje da sin jednostavno odbija bilo šta drugo osim te odjeće.
Tijekom svakodnevnih aktivnosti, dječak je uvijek nosio malu torbicu koju je čvrsto držao uz sebe, bilo da je obavljao obrok, sudjelovao u nastavi ili bio na odmoru. Liliya Viktorivna nije mogla da shvati zašto je ta torba postala njegov neizostavan dodatak, ali je nastavila pokušavati da ga uključi u grupu. Iako su pokušaji bili neuspješni, ona nije odustajala. Pokušavala je da ga pozove da se pridruži djeci u igri, govoreći mu kako je zabavno trčati i uživati u aktivnostima, ali on je svaki put samo odmahnio glavom i vratio pogled na svoje čizme, dok je tiho odbijao bilo kakav kontakt.
Za roditelje i vaspitače ovakvo ponašanje može biti veliki izazov. Djetetov način nošenja sa stresom i promjenama može značiti duboku unutrašnju tugu ili traumatično iskustvo, koje se manifestira u ponašanju. Roditelji, u ovom slučaju, nisu željeli da govore o tome, a djetetovo odbijanje da se odvoji od svoje torbe možda je odražavalo njegovu potrebu za sigurnošću i stabilnošću, koja mu je možda nedostajala kod kuće. Liliya Viktorivna je ipak ostala strpljiva i nastavila pružati pažnju i ljubav, vjerujući da će kroz vrijeme dječak pronaći put da se otvori i postane dio kolektiva.
- Priča o ovom dječaku podsjeća nas na to koliko je važno pružiti djeci prostor za rast i prilagodbu. Bez obzira na njihove početne poteškoće, strpljenje i upornost odgajatelja, kao i podrška roditelja, mogu igrati ključnu ulogu u njihovoj integraciji u društvo i razvoj socijalnih vještina. Ukoliko se takvi izazovi ne prepoznaju i ne tretiraju s pažnjom, djeca mogu nositi te unutrašnje nesigurnosti cijeli život, što se može odraziti na njihovo samopouzdanje i sposobnost da se nose sa stresom i novim situacijama.
Izvor 1: “Roditeljski savjeti za emocionalnu podršku djeci” – <www.roditelji.ba>
Izvor 2: “Kako prepoznati znakove stresa kod djece” – <www.psihologija.hr>
Izvor 3: “Značaj socijalizacije u ranom uzrastu” – <www.djecijiporaditelj.ba>
