U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivu priču koja se bavi naslijeđenim osobinama, odnosom između djeteta i oca te ulogom genetike u oblikovanju budućih generacija.
- Kroz niz tvrdnji i stručnih zapažanja otkriva se koliko snažan može biti utjecaj muških gena, ali i kako određene osobine, izazovi ili predispozicije koje dijete ponese u život često imaju korijen upravo u očevom genetskom nasljeđu. Iako genetika djeluje nevidljivo, njezin trag ostaje duboko zapisan u svakoj ćeliji, a samim rođenjem nosimo paket naslijeđenih karakteristika koje ne možemo birati, ali ih možemo razumjeti.
Od samog početka života dijete, kako se ističe, prima dio genetskog nasljeđa od oba roditelja, ali postoje određene osobine koje su snažnije povezane s očevim genetskim utjecajem. Stručnjakinja Dani Breset naglašava da dob oca u trenutku začeća može imati ključnu ulogu u budućem razvoju djeteta. Prema njezinim zapažanjima, djeca čiji su očevi stariji od 45 godina imaju veću vjerojatnost suočiti se s izazovima u učenju ili povećanom sklonošću emocionalnim poteškoćama poput depresije i anksioznosti. Takvi rezultati istraživanja otvaraju pitanje o vremenu roditeljstva, ali i o tome koliko genetski faktori oblikuju emocionalnu stabilnost i mentalno zdravlje novih generacija.
- Ono što dodatno iznenađuje u njezinim istupima jest tvrdnja da je isključivo otac odgovoran za određivanje biološkog spola djeteta. Majka uvijek daje X kromosom, a otac može dati X ili Y, što znači da upravo njegova genetska kombinacija određuje hoće li se roditi djevojčica ili dječak. Breset zato ističe da svaki osjećaj razočaranja oko spola djeteta, ako se ikada pojavi, pripada isključivo očevom genetskom doprinosu. Taj podatak mnoge navodi na razmišljanje o predrasudama koje su kroz historiju bile pogrešno usmjerene prema majkama, iako je znanost već odavno objasnila tko uistinu određuje spol djeteta.
Na sličan način, genetika oca može imati izrazitu ulogu u razvoju tjelesnih karakteristika, posebno visine. Istraživanja pokazuju da postoje stotine genetskih varijacija – procjene govore o njih oko 700 – koje sudjeluju u oblikovanju visine i fizičkih karakteristika djeteta. Premda su oba roditelja važna, određeni geni povezani s proporcijama i rastom snažnije se nasljeđuju po očinskoj liniji. Breset navodi primjer visokog oca čije dijete često pokazuje iste tendencije rasta, bez obzira na visinu majke. Ovaj utjecaj oca na fizički razvoj djeteta posebno je naglašen u fazama adolescencije, kada se naslijeđeni obrasci rasta najjasnije manifestiraju.
- Kako bismo dodatno razumjeli ovu temu, vrijedi spomenuti i domaće izvore koji često naglašavaju važnost genetike u razvoju djeteta. Prema informacijama koje redovito objavljuje Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, nasljedne osobine predstavljaju kombinaciju dominantnih i recesivnih gena, a upravo geni oca mogu igrati presudnu ulogu kod karakteristika poput visine, građa i sklonosti određenim zdravstvenim stanjima. Ovi podaci često se koriste u savjetovalištima za buduće roditelje kako bi im se približilo razumijevanje naslijeđa.
Slično ističe i Institut za genetiku i biotehnologiju u Zagrebu, koji u svojim analizama navodi da se kod određenih parametara – poput rasta, strukture kostiju i tjelesnog razvoja – očinski genetski materijal može pokazati dominantnijim. Ovi rezultati podržavaju tvrdnje da otac ne prenosi samo polovicu genetskog materijala, nego i ključne varijacije koje uvelike oblikuju tjelesni razvoj potomstva. Stručnjaci ovog instituta naglašavaju kako se fizičke osobine često “preskaču generaciju”, što dodatno objašnjava sličnosti između unuka i djedova.
- Treći domaći izvor, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, u svojim publikacijama često navodi kako dob oca može utjecati na biološke procese, uključujući kvalitetu genetskog materijala. U njihovim analizama može se pronaći poveznica između starije očinske dobi i povećane vjerojatnosti određenih neurokognitivnih izazova kod djece. Time se dodatno potvrđuju tvrdnje Dani Breset i ističe važnost svijesti o genetskim faktorima koji oblikuju emocionalni i intelektualni razvoj djeteta.
Kada se promatra u širem kontekstu, ova priča o naslijeđenim osobinama postaje više od suhog naučnog podatka. Ona govori o vezi između generacija, o utjecaju prošlosti na našu sadašnjost i o nevidljivim tragovima koje roditelji ostavljaju u svojoj djeci. I dok se određene karakteristike mogu smatrati darom, druge mogu predstavljati izazov, no sve zajedno čine jedinstvenu priču svakog čovjeka. Genetsko naslijeđe nije nešto što biramo, ali razumijevanjem njegovih principa možemo bolje razumjeti sebe, svoje dječje godine i put koji nas je oblikovao.
