U daanšnjem članku vam donosimo jednu istinitu i bolnu priču o čovjeku koji se oženio ne sluteći šta će ga snać.Naime radi se o Mahiru koji je oženio prekrivenu ženu a ustavri ona se zapravo lažno predstavljala.
- U jednom mirnom sarajevskom naselju, gdje se svi poznaju i gdje je svaka promjena predmet tihe, ali temeljne pažnje, dogodila se priča koja je u sebi nosila više pitanja nego odgovora. Darko, stanar stare zgrade u nizu, navikao je na rutinu i poznata lica – do trenutka kada je njegov komšija Mahir, povučen čovjek u kasnim tridesetima, iznenada doveo nepoznatu ženu i predstavio je kao suprugu.
Mahir nikada nije bio od onih koji mnogo govore. Uvijek je bio tih, pristojan, pomalo zatvoren. Njegova novopečena žena, Lejla, dodatno je produbila tu njegovu tišinu. Bila je u potpunosti pokrivena crnom abajom i hidžabom, zaklonjena od pogleda, s uvijek spuštenim pogledom i bez ikakve interakcije sa susjedima. Nije se pozdravljala, nije išla u prodavnicu, nije bacala smeće – sve je to Mahir radio umjesto nje.
- „Znao sam samo da se zove Lejla, ništa više. Mahir bi kratko rekao da ne voli pažnju i da poštuje njenu potrebu za privatnošću“, prisjeća se Darko. „Nije mi bilo jasno, ali poštovao sam to. Svako ima pravo da živi kako želi.“
Sve se promijenilo jedne večeri. Darko je sjedio za kuhinjskim stolom, uz šalicu kafe, promatrao tiho uličnu svjetlost kroz poluotvoreni prozor. Pogled mu je slučajno pao na Mahirovu dnevnu sobu – svjetla su bila upaljena, a zavjese razmaknute, kao da niko nije očekivao poglede izvana.
I tada je ugledao nešto što mu je zaledilo misli.
- Na sred sobe stajala je Lejla, ali potpuno neprepoznatljiva. Više nije bila pokrivena. Umjesto toga, nosila je kratku haljinu, pušila cigaretu, a duga kosa joj je padala niz ramena dok se bezbrižno smijala gledajući televiziju. Bilo je to lice koje niko iz ulice nije vidio – slobodno, opušteno, drugačije.
Darko je u tom trenutku osjetio nelagodu. Kao da je upao u nečiji svijet bez dozvole. Nije znao šta da misli. Je li to bila maska koju je Lejla nosila napolju ili maska koju je sada skinula? Je li to bila sloboda unutar zidova, ili prikrivanje pred zajednicom?
- „Danima nisam mogao da prestanem da razmišljam o tom prizoru. Kome da kažem? Šta bih uopšte rekao? Da Mahirova žena kod kuće izgleda kao potpuno druga osoba? I kakvu bih ja imao korist od toga? Samo bih im možda uništio mir. A možda bih samo dodatno stvorio nesporazume“, rekao je Darko.
S vremenom je prestao da gleda u njihov prozor. Shvatio je koliko često ljudi nose maske – ne da bi varali druge, već da bi sebe zaštitili. Možda je Lejla birala svoj izgled u javnosti ne zato što je neko prisiljava, već zato što joj je tako lakše. Možda se iza njene zatvorenosti krila složenost identiteta, strah od osude, ili jednostavna želja za mirnim životom bez pogleda i komentara.
- U sredini gdje svaka riječ može postati trač, a svaka priča predmet procjene, Darko je odlučio da svoju tišinu sačuva kao čin poštovanja. On nije znao punu istinu, ali ono što je naučio bilo je jednostavno – ne moraš sve što vidiš i znaš da podijeliš s drugima.„Možda nije na meni da razumijem tuđe izbore. Možda je dovoljno da ih poštujem. I da zapamtim – svi mi imamo svoje lice za svijet, i ono drugo, koje pokazujemo samo kad znamo da nas niko ne gleda.“
Priča o Lejli nije samo priča o misterioznoj ženi iza zavjesa. To je podsjetnik da ništa nije onako kako izgleda spolja, da se istina često nalazi između dva pogleda, i da je najveća ljudska pristojnost – ne osuđivati ono što ne razumijemo.
