Sveti Jovan Bogoslov jedan je od najvoljenijih i najpoštovanijih apostola u hrišćanskoj tradiciji. U danasnjem ćlanku donosimo više o ovom apostolu…
Njegov život je bio ispunjen vjerom, požrtvovanošću i čudesima, a kroz vijekove je ostao primjer učenika koji se nikada nije odrekao Hrista. Njegovo ime i danas se povezuje sa ljubavlju, snagom i nepokolebljivom odanošću, pa ne čudi da ga vjernici proslavljaju s dubokim poštovanjem.
Jovanov poziv i učenikova odanost
Kao mladić, Jovan je živio kao ribar na obalama Galilejskog jezera. Njegov otac bio je Zevedejev, a brat Jakov. Njih dvojicu Isus je prozvao „sinovima groma“, jer su imali strastvenu narav i snažan temperament. Kada ih je Hristos pozvao, bez oklijevanja su ostavili mreže i krenuli za njim. Taj čin govori o dubini njihove vjere i spremnosti da napuste sve radi višeg poziva.
- Jovan je bio učenik koga je Isus posebno volio. To se jasno vidi u času raspeća, kada su mnogi učenici pobjegli u strahu, ali je Jovan ostao pod krstom, zajedno sa Bogorodicom. U tom trenutku, Hristos mu je povjerio svoju majku, a Jovan se zavjetovao da će se o njoj brinuti do kraja njenog života. Ovaj čin pokazuje koliko je bio vjeran i hrabar u trenucima kada su drugi posustajali.
Progonstva i pisana svjedočanstva
Jovanov život bio je pun iskušenja. Zbog propovijedanja hrišćanske vjere, bio je gonjen, mučen i proganjan. Najpoznatije razdoblje njegovog života veže se za ostrvo Patmos, gdje je poslat u izgnanstvo. Upravo tu je napisao svoje Jevanđelje i Knjigu Otkrovenje, koje i danas zauzimaju posebno mjesto u Bibliji. Ovi spisi odišu snagom, nadom i dubokom vjerom, te su postali izvor utehe generacijama vjernika. Nakon smrti cara Domicijana, Jovan je oslobođen i vratio se u Efes, gdje je nastavio da propovijeda i širi vjeru.
Miran kraj i čudesni znakovi
Pred kraj života, Sveti Jovan imao je preko sto godina. Sa svojim učenicima izašao je iz Efesa i zamolio ih da mu iskopaju grob u obliku krsta. Legao je u njega i mirno se upokojio. Njegovi učenici su ga sahranili, ali vijekovima kasnije o njegovom grobu pričalo se kao o čudu. Naime, 21. maja, iz groba se svake godine pojavljivao sitan, mirisan i ljekovit prah, koji je narod skupljao vjerujući da donosi iscjeljenje i olakšava bolesti.
Dva praznika u njegovu čast
- Zbog čuda i važnosti njegovog života, Crkva dva puta godišnje proslavlja Svetog Jovana Bogoslova. Deveti oktobar obilježava njegov upokoj, dok se 21. maja slavi čudesni prah koji se javljao na njegovom grobu. Ti datumi ostali su duboko ukorijenjeni u narodnom životu i običajima.
U mnogim krajevima postojala su vjerovanja vezana za ove dane. Ljudi su smatrali da tada stoku treba odmoriti, a žene nisu smjele dirati igle, makaze ili pletivo, kako bi izbjegle nesreću u domaćinstvu. U nekim selima udaralo se po ambarima da se otjeraju miševi, dok su se u drugim mjestima na ovaj dan održavale velike svadbe koje su znale trajati i po nekoliko dana. To pokazuje koliko je praznik bio duboko povezan sa svakodnevnim životom naroda.
Poruka njegovog života
Sveti Jovan Bogoslov ostaje upamćen kao apostol ljubavi i vjere. Njegova odanost Hristu u najtežim trenucima i njegova duhovna snaga da u progonstvu napiše djela koja i danas inspirišu ljude, svjedoče o vjeri koja se ne predaje. Njegova priča nosi snažnu poruku – iskrena i postojana vjera može nadživjeti svaku prepreku.
Čak i danas, kada se vjernici mole Svetom Jovanu, vjeruju da će im pomoći. Njegov život je podsjetnik da vjera nije samo u riječima, već u životu ispunjenom ljubavlju, strpljenjem i žrtvom. On je više od istorijske ličnosti – on je simbol nade, utehe i trajne povezanosti čovjeka s Bogom.
- Zbog toga se i njegovi praznici obilježavaju s tolikim poštovanjem. Oni nas podsjećaju da molitva nije samo puka izgovorena riječ, nego most ka snazi koja može prebroditi i najveće teškoće. Sveti Jovan Bogoslov ostaje trajni podsjetnik da život u vjeri i ljubavi može preobraziti i dušu i svijet oko nas.
