Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas se prisjećaju jednog od značajnih događaja – prenosa moštiju svetog apostola Vartolomeja. Iako je njegov glavni praznik određen za 24. jul po novom, odnosno 11. jul po starom, julijanskom kalendaru, i ovaj datum zauzima posebno mjesto u crkvenom i narodnom predanju.
- Apostol Vartolomej, jedan od dvanaestorice Hristovih učenika, ostavio je dubok trag svojim propovijedima i mučeničkom smrću, a čuda koja su se vezivala za njegove mošti učvrstila su njegov značaj među vernicima.
Prema predanju, Vartolomej je bio raspet u jermenskom gradu Albanapolju. Njegovo tijelo, položeno u olovni kovčeg, ubrzo je postalo izvor čudesnih iscjeljenja, pa su hrišćani s poštovanjem dolazili na njegov grob. To je izazvalo gnjev tadašnjih neznabožaca, koji su kovčeg bacili u more u pokušaju da izbrišu njegovo sjećanje. Međutim, kovčeg nije potonuo – već je, zajedno s kovčezima još četvorice mučenika, po Božijem promislu stigao do različitih obala. Vartolomejeve mošti pristigle su do Liparskih ostrva, gdje ih je dočekao episkop Agaton. Sa sveštenstvom i narodom, on je kovčeg smjestio u crkvu, a vjeruje se da su mnogi bolesni ozdravili samo dodirom svetiteljevih moštiju. Tako je kult apostola postajao sve snažniji, potvrđujući da je njegova vjera nadživjela i smrt.
- Kasnije, zbog ikonoboračkog cara Teofila i opasnosti od upada muslimana, mošti su prenesene u Benevento u Italiji. Tamo su nastavila da se štuju i da budu izvor nade i iscjeljenja. Prema pisanju Eparhije niške, kult svetog Vartolomeja brzo se proširio i na Balkanu, gdje su narodne priče oblikovale posebna vjerovanja o njegovoj ulozi. Tako se u mnogim krajevima Srbije vjeruje da svetitelj ne oprašta onima koji ne poštuju njegov dan, pa je stoga uobičajeno da se tog datuma ne obavljaju teški poslovi na njivama.
Narodna predanja kažu da bi onaj ko radi na ovaj praznik mogao izgubiti sav trud, jer će mu propasti poljski radovi. Otuda i izreka: „Smlatiće te kao Vrtoloma prasku!“, kojom se naglašava ozbiljnost posljedica nepoštovanja. U pojedinim krajevima, vjeruje se da rad na ovaj dan izaziva prirodne nepogode – oluje, grad ili poplave. Ako je na praznik oblačno, tumači se kao loš znak za godinu koja dolazi. Upravo zato, na Vartolomev dan domaćini odlažu sve naporne poslove i posvećuju se molitvi i sabiranju porodice.
- Kako navodi Srpska pravoslavna crkva kroz kalendar, ovaj svetitelj se u narodu često povezuje sa zaštitom od padavice i drugih bolesti. Bolest koja je u prošlosti bila veoma rasprostranjena doživljavala se kao kazna, pa su bolesni odlazili u obližnje manastire da se pomole upravo svetom Vartolomeju. Vjerovalo se da će im on donijeti ozdravljenje ili barem olakšati patnje. U topličkom kraju, ljudi su vjerovali da Vartolomej zajedno sa svetim Savom čuva njive od nepogoda – i da oluje nastaju samo ako oni na trenutak zadremaju.
Pored toga, postojala su i brojna narodna pravila vezana za ovaj dan. Djeci se nije dozvoljavalo da se penju na drveće, jer se vjerovalo da bi mogla slomiti vrat – otuda i naziv „Vratoloma“. Žene su se odvraćale od bućkanja mlijeka ili pranja rublja, a kupanje u rekama se izbjegavalo jer se smatralo da može donijeti nesreću. Sva ova pravila nisu bila puka zabrana, već način da se očuva poštovanje prema prazniku i prema svetitelju.
- Magazin Politikin Zabavnik podsjetio je u jednom od svojih izdanja da su ovakvi običaji odigrali ključnu ulogu u očuvanju kulturnog identiteta sela. Narodna vjerovanja vezana za crkvene praznike služila su i kao podsjetnik da je život isprepleten vjerom, radom i prirodnim ciklusima. Sveti Vartolomej u tom smislu nije bio samo apostol, već i simbol pravde, kazne i nagrade.
Danas, praznik prenosa njegovih moštiju ostaje u tradiciji kao podsjetnik na snagu vjere i važnost poštovanja duhovnih i narodnih običaja. Apostol Vartolomej, i za života i posle smrti, ostao je svjedok Božije sile – kroz čuda na njegovom grobu, kroz putovanje moštiju i kroz vjeru naroda koja je nadživjela vijekove. U njemu se prepliću istorija i predanje, crkveno učenje i narodni običaji, čineći ovaj dan posebnim trenutkom sabiranja, molitve i opomene.
