Ivan Horvat bio je čovjek kojeg mnogi smatraju sretnim bogat, moćan, s velikim imanjem i obitelji koja bi, na prvi pogled, trebala biti uz njega u svakom trenutku.
- Ipak, starost i slabost počeli su ga nagrizati, a s njima i pitanje koje mu je sve više počelo stajati na srcu: Tko ga stvarno voli? Tko će ostati uz njega kad postane nemoćan?
Sjedio je u svojoj luksuznoj vili uz obalu Jadranskog mora, gledajući obiteljsku fotografiju i razmišljajući o tome tko bi bio uz njega kada najviše zatreba. S obzirom na bogatstvo koje je stekao kroz godine, znao je da mnogi ljudi žele biti u njegovoj blizini, ali je imao osjećaj da nije siguran tko bi ostao kad bi svi vanjski benefiti nestali.
Nakon tih razmišljanja, odlučio je poduzeti radikalni korak kako bi saznao istinu. Pozvao je svog odvjetnika Marka Petrovića i osobnog liječnika dr. Antu Kovača u svoju vilu. Kada su stigli, Ivan im je otkrio svoj plan: „Želim se pretvarati da sam teško bolestan“, rekao je tiho, „Želim vidjeti tko me zaista voli.“ Složili su se s njegovim prijedlogom. Odvjetnik je odlučio sakriti dio Ivanovog bogatstva, otvoriti novi račun i prebaciti polovicu imovine, dok će liječnik obavijestiti obitelj da Ivan ima rak i da mu je preostalo samo šest mjeseci života.
- Narednog jutra Ivan je počeo glasno kašljati i ostao je u krevetu, simulirajući bolest. U početku su svi u obitelji, uključujući njegovu suprugu Mariju i djecu Petra, Nikolu, Anu i Lanu, bili zabrinuti. Liječnik je stigao, potvrdio dijagnozu i objavio obitelji da Ivan ima rak. No, vrlo brzo su se stvari počele mijenjati.
U prvih nekoliko dana svi su bili uz njega, brinuli se, pokušavali biti podrška. Međutim, nakon samo tjedan dana, ponašanje članova obitelji počelo je pokazivati suprotnost od onoga što je Ivan očekivao. Marija, njegova supruga, prestala je dolaziti. „Previše mi je teško gledati ga“, rekla je. Petar, njihov najstariji sin, sve je više bio zauzet poslovima vezanim za obiteljsku tvrtku. Nikola je otišao na putovanje, a Ana je počela trošiti novac na luksuzne stvari, dok je Petar organizirao zabave, usmjeren na uživanje u životu. Ivan je promatrao, ležeći u svom krevetu, osjećajući kako se sve mijenja.
Jedina koja je ostala uz njega bila je njegova najmlađa kći, Lana. Nije samo bila tu iz obaveze; njezina ljubav prema ocu bila je neupitna. Hranila ga je, pjevala mu uspavanke, spavala pokraj njegova kreveta, čineći sve što je mogla da mu uljepša dane. „Tata, nikad te neću ostaviti“, šapnula mu je jednom prilikom, osiguravajući ga da će uvijek biti uz njega.
Jednog dana, Lana je odlučila predložiti majci da odu u inozemstvo na liječenje, vjerujući da bi to moglo pomoći njenom ocu. Međutim, Marija je odmah odmahnula glavom, smatrajući to preskupim. U toj tišini, noću, Lana je plakala uz očev krevet. Bio je to trenutak koji je sve promijenio. Lana je bila ta koja je bila tu za njega, bez obzira na okolnosti.
- U međuvremenu, Petar je svojim prijateljima govorio: „Sve će ovo uskoro biti moje.“ Iako je bio potpuno zaokupljen idejom da će uskoro naslijediti obiteljsko bogatstvo, Ivan je sve čuo. Bilo je jasno da su samo oni koji nisu tražili ništa za uzvrat zapravo istinski brinuli za njega. U tihim jutarnjim satima, Ivan je ležao u svom krevetu, njegov dah spor i iscrpljen, kašalj dubok i suh, dok su se svi oko njega bavili svojim životima, zaboravljajući na njegovu stvarnu patnju.
Iako je Ivanova igra imala zlokobni ton, iz nje su proizašla važna saznanja o pravim vrijednostima i ljubavi. Lana je bila ta koja je izrasla u simbol istinske brige, dok su svi ostali tražili svoje interese. Ivanov plan nije samo otkrio istinu o tome tko je zaista volio njega, već i koliko su ljudi skloni tražiti samo ono što mogu dobiti, dok istinska ljubav i odanost često dolaze u najneprikladnijim trenucima.
