Kada pričamo o slatkišima moramo priznat da nam je plazma jedan od najdažih već dugi niz godina.Dali ste se nekad upitali ko jezapravo i odakle dolazi djevojčica koja se nalazi na pakovanju Plazme. Evo u danšnjem članku mi vam donosimo nekoliko zanimljivosti baš o toj djevojčici…
- Eh, nekad su slike s kutija bile više od ambalaže – bile su lice djetinjstva. Ako ste devedesetih i dvehiljaditih odrastali uz Plazma keks, velika je vjerovatnoća da ste se barem jednom pitali: “Ko je ona slatka djevojčica koja nam se smiješi s kutije?” E pa, ta djevojčica zvala se Aleksandra Nedošan, a priča koju nosi je prava, topla ljudska bajka – onakva koja se ne piše u reklamama, nego u srcima.
Aleksandra je rođena i odrasla u Kikindi, a u svijet javnosti ušla je sa svega četiri i po godine, i to sasvim slučajno. Naime, 1999. godine, prijavljena je na konkurs za zaštitno lice popularnog keksa, koji se tada oglašavao preko legendarnog dječjeg programa “Muzički tobogan”. Među više od 2.000 djevojčica, baš ona je odabrana. Mama je, priznaje, sumnjala da će ikad obična djevojčica imati šansu među djecom političara i moćnika, ali – sudbina je rekla drugačije.
- Tako je mala plavokosa Aleksandra postala Bambika – simbol djetinjstva jedne generacije. Reklame, fotografisanja, kalendari… Iako je bila mala, brzo je naučila da nosi tu pažnju s osmijehom. I ono što je najljepše – nikad nije zaboravila da dijeli ono što je dobila. Za rođendane joj je stizalo i po pedesetak kilograma slatkiša, ali ih nije čuvala za sebe – dijelila ih je drugarima, s radošću.Od 1999. do 2006. godine, lice Aleksandre Nedošan krasilo je ambalaže keksa, sve dok iz novina nije saznala da više nije “Bambika”. To ju je, kaže, jako pogodilo, ali nikad nije dozvolila da tuga zamijeni lijepe uspomene. Od tada, nikad više nijedno dijete nije bilo zaštitno lice Plazme.
Život Aleksandre nije se zaustavio na reklami. Odrasla je skromno, ali bogato u ljubavi i podršci. Bavila se folklorom, pjevala, čak se pojavila u nekoliko muzičkih spotova. Ipak, odlučila je da se posveti ozbiljnim stvarima – završila je Visoku zdravstvenu školu u Zemunu, smjer babica, a potom se dodatno obrazovala i postala psihoterapeut.Danas se preziva Majstorović, udala se za dugogodišnjeg partnera, i – povukla iz javnosti. Više nije “ono dijete s kutije”, ali je postala žena s pričom koja podsjeća koliko jednostavne stvari, poput osmijeha na omiljenoj kutiji keksa, mogu da ostave neizbrisiv trag.
- Iako je već godinama daleko od reflektora, Aleksandra nosi jedno posebno mjesto u kolektivnom sjećanju. Toliko djece odraslo je s njenim licem u kuhinji, uz šolju mlijeka i keks u ruci. Danas je retko ko prepozna, ali ona zna šta je ostavila iza sebe – i nosi to s ponosom.Roditelji, brat i muž su među rijetkima koji je zovu Saška, ali za mnoge, ona će uvijek ostati – Bambika, lice djetinjstva koje nas i danas zna vratiti u neka sretnija, bezbrižnija vremena.
