Život na selu nije lak, i mnogi iz grada misle da će se lako snaći tamo, pa ipak kad dođu, vide da taj način života i nije baš za njih.
Beograđanka Marina K. uzburkala je javnost svojim iskrenim izvještajem o životu na selu. Njezina je priča brzo postala popularna na internetu i postala viralna senzacija.
Tijekom studija Marina je upoznala mladića iz svog sela i brzo se zaljubila u njega. Započeli su vezu koja je cvjetala tijekom godinu dana, a kulminirala je njihovim brakom. Marinina ljubav prema novom suprugu navela ju je da napusti grad i preseli se na selo, no ta je odluka sa sobom donijela nesagledive posljedice.
Telegraf prenosi da je Marina priznala da se u jednom trenutku osjećala opravdanom što je odlučila da živi na selu. Tijekom njezine romantične veze s muškarcem, on ju je više puta upoznao sa svojim roditeljima; činilo se da su gostoljubivi i ljubazni pojedinci. Iako su je srdačno dočekali, Marina je na kraju shvatila da njezin prvi dojam nije bio sasvim točan.
Nakon vjenčanja, Marina je imala obvezu pridonijeti zajedničkim zadaćama sela. Te su aktivnosti podrazumijevale obavljanje raznih poslova i za nju su se pokazale prilično izazovnim.
Iako sam bio gradsko dijete, mogao sam sve i svašta. Nije bilo zadatka koji mi je bio težak. Doduše, nisam znao pomusti kravu, ali sam brzo naučio. Ipak, ideja o životu na selu bila mi je pomalo iritantna. Muž nije tražio puno, a ja sam tražila još manje. Uvijek je moj svekar preuzimao odgovornost.
Marina je ispričala događaj u kojem je izrazila želju da nađe posao kako bi nakratko izašla iz kuće. Zbog toga se njezin svekar jako uzrujao, vrištao je na nju i inzistirao da ostane kod kuće i slijedi njegove upute. Optužio ju je za zanemarivanje svojih osnovnih životnih potreba, iako takvo zanemarivanje nije iskazivala. Marina je ostala frustrirana i iznervirana cijelom kušnjom.
Marinu su riječi svekra jako pogodile, a jednako ju je pogodio i nedostatak podrške supruga. Nije stao u njezinu obranu niti se na bilo koji način raspitivao za njezino dobro.
Nakon dvije godine, Marina je shvatila da boravak u ruralnom području nije spojiv s njezinim osobnim preferencijama i uvjerenjima. Zbog toga je poduzela odgovarajuće zakonske mjere i podnijela zahtjev za razvod.
Marina je dosegla svoju prijelomnu točku. Opterećenje s kojim se očekivalo da će se nositi činilo je da se osjeća kao sluškinja onima oko sebe. Majka čovjeka za kojeg je radila bila je odgovorna za sve poslove oko stoke, iako nije mogla stajati na nogama. Marina je osjećala sličan nedostatak poštovanja prema vlastitom radu. Kad se povjerila majci, rečeno joj je da šuti zbog svog spola, kao da njezin glas nema nikakvu vrijednost. To ju je samo dodatno razbjesnilo. Marina na kraju nije mogla više izdržati te je pobjegla, ne mogavši tolerirati takvo maltretiranje.
Marina, koja se udala u bogatu obitelj, nije bila voljna podnijeti određene okolnosti.
Marina je izrazila zadovoljstvo trenutnim stanjem u kojem živi, rekavši da svoju autonomiju ne bi mijenjala ni za što. Ponosi se svojom neovisnošću, radi kako bi zaradila vlastitu plaću i živi zadovoljno sa skromnim sredstvima.
Razmišljajući o svojoj prošlosti, Marina priznaje ograničenja s kojima se suočila i osjeća olakšanje što je oslobođena njih. Ona nema lijepih uspomena na svoje selo i ismijava se ideji idiličnog seoskog života, budući da stanovnici grada često nisu svjesni realnosti seoskog života. Marina zaključuje kako odbija tolerirati svakodnevna ponižavanja od bilo čije strane.
