Ovaj se odlomak usredotočuje na ženu koja sebe neprestano stavlja na zadnje mjesto i ulaže značajne napore kako bi se istaknula u različitim ulogama – majke, supruge i poslovne žene. Od zore do sumraka, ona se trudi upravljati svim aspektima svog života, krećući se kao da posjeduje mnoge krakove hobotnice. Unatoč tome što svaki dan nosi znatan teret, ne dobiva pomoć od okoline, jer ustrajno tvrdi da sve može sama i ne treba joj nikakvu podršku.

• Ono što dodatno boli jest to što je, unatoč napornom radu, slabo cijenjena i kod kuće. Kada bi drugi davali komplimente njenom mužu da ima tako marljivu i sposobnu ženu, on bi odgovarao polušaljivom opaskom: “Što mi je?” Ova reakcija ukazuje na to da on ne vidi istinsku vrijednost njezine predanosti, već daje prednost vlastitim postignućima. Njegovo odbacivanje njezinih doprinosa produbljuje tugu situacije, jer se žena iscrpljuje za one koji, nažalost, ne prepoznaju njezin trud.

Ova priča podsjeća na drevnu arapsku priču o starijem čovjeku po imenu Abdullah, koji je proveo mnogo godina živeći u samoći u pustinji. Veći dio svog života zamišljao je stvaranje velikog jezera koje bi njegovim budućim generacijama pružalo osvježavajuću vodu, dopuštajući im da uživaju u njegovoj svježini pod užarenim suncem.

• Unatoč poodmakloj dobi, odlučio je posvetiti svoje preostale godine ostvarenju te težnje i uložio je devet godina u iskopavanje goleme jame koja se pretvorila u zadivljujuće jezero kad su kiše konačno stigle. Posjetitelji su putovali s raznih mjesta kako bi svjedočili čudu u pustinji, cijeneći starčevu predanost i umijeće. Ipak, umjesto da prihvati pohvale, odlučio je umanjiti značaj svojih postignuća, pripisujući sve Božjem utjecaju.

Čak je kritizirao i vlastito jezero, tvrdeći da je voda nedovoljno čista i da drugdje u svijetu ima daleko zadivljujućih jezera. Njegovo ponašanje brzo je utjecalo na ljude oko njega; umjesto da cijene njegov naporan rad, počeli su koristiti jezero za pranje prljavih stvari i svojih nogu. Prethodno bistra voda ubrzo je postala mutna i sav život u jezeru potpuno je nestao.

• Abdullah je osjetio duboku povrijeđenost u vezi s događajima koji su se dogodili, ali stvarnost je bila očita: pojedinci su reagirali na način na koji im je on rekao. Minimizirajući vlastita postignuća i napore, Abdullah je nehotice dopustio drugima da ga slijede. Ova priča služi kao podsjetnik da ako ne cijenimo vlastiti rad, ne možemo očekivati ​​da će nas drugi visoko cijeniti.

U konačnici, temelj poštovanja ukorijenjen je u tome kako doživljavamo vlastite doprinose i napore – tek tada će drugi biti skloni priznati ih i cijeniti ih. Ova poruka služi kao vrijedna lekcija za svakoga tko teži, bilo da se radi o obiteljskim, karijernim ili osobnim ciljevima. Alegorijska priča o jezeru Abdullah naglašava važnost uvažavanja naših napora i ponosa na ono što smo postigli.

DODATNI TEKST

• Jeste li znali da je osmjeh univerzalni znak radosti, a također i izvanredna metoda za poboljšanje zdravlja? Studije pokazuju da smiješak može pozitivno utjecati na naše fizičko i mentalno blagostanje. Smiješeći se, uključujemo nekoliko mišića lica koji šalju poruke našem mozgu, potičući oslobađanje hormona dobrog osjećaja poput dopamina, endorfina i serotonina. Ove kemikalije pomažu u smanjenju stresa, ublažavanju boli i jačanju raspoloženja.

Zbog toga mnogi osmijeh nazivaju “besplatnom terapijom”. Još je fascinantnija činjenica da su osmijesi zarazni. Kada promatramo nekoga kako se smiješi, naš mozak instinktivno reagira, često nas potičući da uzvratimo osmijeh, a da toga nismo ni svjesni. Ovaj je fenomen povezan s našom empatičnom prirodom – kada se nekome nasmiješite, vrlo je vjerojatno da će on odgovoriti vlastitim osmijehom, pokrećući efekt valova pozitivnih osjećaja.