Novi policijsko-sindikalni savez podnio je Vrhovnom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Aleksandra Vučića, tražeći njegovo privođenje, pokretanje krivičnog postupka i određivanje pritvora, a cijeli potez vezuje za njegove izjave nakon parlamentarnih izbora održanih 25. oktobra.
Prijava je, prema navodima sindikata, usmjerena na izjave u kojima je Vučić studentski pokret nazivao „teroristima“ i govorio da će organizovati nekoga ko će preuzeti pravdu i zaustaviti navodni teror. Sindikat tvrdi da takve poruke ne treba posmatrati kao političku retoriku bez posljedica, nego kao osnov za sumnju da je došlo do napada na ustavno uređenje, pozivanja na nasilnu promjenu ustavnog poretka, kao i do izazivanja panike i nereda.
U ovom trenutku nije poznato kako je tužilaštvo postupilo po prijavi, niti da li je već donesena bilo kakva odluka. Poznat je samo činjenica da je zahtjev formalno upućen nadležnom organu, dok dalji potezi tek treba da budu razmotreni. Kao i u svakom sličnom postupku, sama prijava ne znači da su navodi potvrđeni, ali otvara prostor za provjeru onoga što sindikat iznosi u svojoj pravnoj argumentaciji.
Uz krivičnu prijavu, sindikat je zatražio i pritvor. Kao razloge su naveli opasnost da bi Vučić mogao uticati na svjedoke, ali i bojazan da bi mogao nastaviti s radnjama zbog kojih je prijavljen. Takav zahtjev dodatno podiže ozbiljnost slučaja, iako pritvor u pravnom smislu nije automatska posljedica prijave, nego mjera koja se određuje samo ako su ispunjeni zakonom propisani uslovi i ako nadležni sud ocijeni da za to postoji osnov.

Posebno mjesto u prijavi zauzima poređenje s drugim imenima. Od tužilaštva se traži da primijeni, kako sindikat tvrdi, ista mjerila koja su ranije korištena prema Novici Antiću, Ivanu Matoviću, Zdravku Rajeviću, Katarini Petrović i Nataši Pričić. Prema tvrdnjama iz prijave, te osobe su privođene i lišavane slobode zbog optužbi koje sindikat ocjenjuje kao manje ozbiljne od onih koje sada iznosi protiv Vučića. Upravo taj dio prijave pokazuje da sindikat slučaj ne predstavlja samo kao pojedinačni spor, nego i kao pitanje jednakog postupanja institucija prema različitim akterima.
Šta sindikat stavlja na teret
U središtu prijave nalaze se dvije poruke koje je sindikat izdvojio kao ključne: označavanje studentskog pokreta kao „terorista“ i najava da će neko biti organizovan da „preuzme pravdu“ i zaustavi navodni teror. Sindikat smatra da takve izjave ne treba posmatrati izolovano, već kao dio šireg konteksta u kojem se, po njihovom tumačenju, sugeriše spremnost na djelovanje protiv ustavnog poretka. Zbog toga u prijavi navode da je riječ o sadržaju koji, prema njihovom pravnom stavu, ima elemente krivične odgovornosti, a ne samo politički oštrog govora.

U prijavi se zato pominju osnovi sumnje za napad na ustavno uređenje, kao i za pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Dodatno, sindikat navodi i izazivanje panike i nereda kao elemente zbog kojih smatra da tužilaštvo treba hitno da reaguje. U ovoj fazi, međutim, riječ je isključivo o njihovoj pravnoj ocjeni i o tumačenju javnih izjava koje su uslijedile nakon izbora 25. oktobra. Ništa od toga nije predstavljeno kao potvrđena činjenica u smislu sudskog epiloga, već kao obrazloženje zbog kojeg je prijava podnesena.
Važno je i to da se pritvor, čak i kada ga neka strana traži, ne određuje po automatizmu. O njemu ne odlučuje sam sindikat, niti tužilaštvo samostalno u svakoj fazi, nego sud, i to na prijedlog tužioca, ukoliko tužilaštvo ocijeni da postoje uslovi za takav korak. Upravo zato se i u ovom slučaju prvo čeka reakcija tužilaštva, a tek potom eventualni dalji procesni koraci. Taj redoslijed je važan jer odvaja zahtjev podnosioca od stvarne procesne odluke koja tek može uslijediti.
Kako funkcioniše dalji postupak

Krivičnu prijavu mogu podnijeti i pojedinci i udruženja i sindikati, a nakon prijema tužilaštvo procjenjuje da li navodi imaju zakonsku osnovu. Moguće je da prijavu odbaci, da zatraži dodatna pojašnjenja ili da, ako ocijeni da postoje osnovi, pokrene postupak. U tom smislu, trenutak podnošenja prijave je tek početak jednog formalnog procesa, a ne njegov ishod. S obzirom na to da javnosti zasad nisu dostupne informacije o reakciji tužilaštva, predmet je još uvijek u fazi čekanja institucionalnog odgovora.
U cijelom slučaju posebno se naglašava pretpostavka nevinosti. Ona važi za sve osobe, bez obzira na funkciju koju obavljaju, dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi suprotno. To znači da sama prijava, pa ni njen sadržaj, ne predstavljaju dokaz krivice, već zahtjev da nadležni organi provjere navode i procijene da li postoje elementi za postupanje. Upravo ta razlika između sumnje i dokazanog krivičnog djela ostaje centralna u svakom izvještavanju o ovom slučaju.
U prijavi se posebno insistira na tome da se isti kriterijumi moraju primjenjivati na sve, bez obzira na ime i funkciju. Upravo ta poruka daje dodatnu političku i institucionalnu težinu cijelom slučaju, jer sindikat ne traži samo reakciju u konkretnom predmetu, već i dosljednost u postupanju prema svima koji se nađu u sličnom pravnom položaju. Dok se čeka odgovor tužilaštva, cijela priča ostaje u zoni tvrdnji podnosioca prijave i institucionalne provjere koja tek treba da uslijedi, a naredni potez nadležnih biće presudan za to hoće li slučaj dobiti nastavak ili ostati na nivou formalno podnesenog zahtjeva.








