Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja nas podsjeća koliko se iza naizgled običnih porodičnih okolnosti ponekad mogu skrivati ozbiljne i zabrinjavajuće situacije. Jedno tiho jutro pretvorilo se u dramatičnu borbu za pomoć kada je šestogodišnja djevojčica uspjela pozvati hitnu službu, iako je jedva govorila od bolova.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Mirno jesenje jutro u Cedar Fallsu, u američkoj saveznoj državi Michigan, za iskusnu operaterku hitne službe Dorothy Webb počelo je sasvim uobičajeno. Upravo je namjeravala popiti kafu kada je primila poziv na broj 911. Nakon njenog standardnog javljanja, s druge strane nije bilo odgovora.

Dorothy je nekoliko trenutaka pažljivo slušala. Umjesto glasa odrasle osobe čula je tiho dječije disanje, zbog čega je odmah promijenila način razgovora. Smirenim tonom pokušala je saznati šta se dogodilo, ne želeći dodatno uplašiti dijete koje je očigledno trebalo pomoć.

„Bole me noge. Ne mogu ih skupiti.”

— Sadie, šestogodišnja djevojčica

Operaterka je shvatila da se radi o ozbiljnoj situaciji. Djevojčica joj je rekla da se zove Sadie i da ima šest godina. Dok je nastojala utvrditi njenu lokaciju, Dorothy je nastavila postavljati jednostavna pitanja kako bi djevojčicu zadržala na telefonskoj vezi.

Poziv koji je pokrenuo hitnu intervenciju

Sadie je objasnila da joj majka radi i da joj je zabranila otvarati vrata nepoznatim osobama. Dorothy ju je zato zamolila da opiše kuću. Djevojčica je spomenula bijelu fasadu s koje otpada boja i oštećeni poštanski sandučić. Ti detalji, zajedno s podacima o lokaciji poziva, omogućili su službi da pronađe adresu.

Vozilo hitne pomoći odmah je upućeno prema kući. Dorothy nije prekidala razgovor, već je nastojala održati djevojčicu mirnom. U pozadini su se čuli crtani filmovi, dok je Sadie povremeno tiho jecala, pokušavajući izdržati bolove.

Kada su se približile sirene, djevojčica je upitala hoće li joj spasioci pomoći da bol prestane. Operaterka ju je umirivala i objašnjavala da će uskoro biti na sigurnom.

Bolničari Gideon Frost i Rhonda Pike stigli su pred staru bijelu kuću, ali su naišli na zaključana vrata. Nakon što su dozvali djevojčicu, ona im je objasnila da se rezervni ključ nalazi ispod posude za cvijeće. Tako su uspjeli ući bez nasilnog otvaranja vrata.

Unutra ih je dočekao ustajao zrak i neobičan miris hemikalija. Prateći Sadiein glas, stigli su do male spavaće sobe. Djevojčica je ležala na podu pored kreveta, sa savijenim koljenima i izrazitim bolovima pri pokušaju pomjeranja kukova.

Rhonda joj je prišla veoma pažljivo i objasnila da mora reći ako je bilo kakav dodir zaboli. Gideon je istovremeno pregledao okolinu, pokušavajući pronaći mogući uzrok njenog stanja.

Detalj koji je dodatno zabrinuo spasioce

Djevojčica je trpjela snažne bolove, iako na njenom tijelu nije bilo očigledne vanjske povrede koja bi ih objasnila. Prije ulaska u vozilo hitne pomoći izgovorila je i neobičnu molbu da određenu osobu ne zovu, ali nije željela otkriti na koga misli.

Neobična molba tokom odlaska u bolnicu

Gideon je primijetio da hemijski miris vjerovatno dolazi od jakog sredstva za čišćenje prolivenog blizu prostora za pranje veša. Ipak, djevojčicino disanje i vitalni pokazatelji nisu upućivali na ozbiljno trovanje udisanjem hemikalija. Uzrok bolova zato je trebalo tražiti dodatnim pregledima.

Spasioci su pažljivo učvrstili Sadie kako pomjeranje ne bi pogoršalo moguće povrede. Dok su je prebacivali prema vozilu, djevojčica je uhvatila Rhondu za rukav i zamolila da ne zovu jednog muškarca.

Na pitanje o kome govori nije odgovorila. Samo je skrenula pogled i rekla da želi majku. Rhonda nije insistirala, ali je informaciju prenijela kolegi, koji je o tome obavijestio bolničko osoblje prije njihovog dolaska.

“Moj muž zahtijeva da abortiram trojke, a u braku sam 9 godina” - content image

U bolnici su ljekari odmah započeli preglede. Djevojčica nije imala temperaturu koja bi objasnila intenzitet tegoba, dok početni nalazi krvi nisu dali jasan odgovor. Zbog izrazito bolnih pokreta kukova odlučeno je da se urade dodatna snimanja.

Njena majka stigla je u bolnicu prije završetka dijagnostike. Još uvijek odjevena u radnu uniformu, bila je vidno uznemirena. Objasnila je da je djevojčicu ostavila samu manje od dva sata, dok je spavala, i da nije znala šta se moglo dogoditi.

Kada su je ljekari pitali ko čuva Sadie tokom dužih radnih smjena, majka je nakon oklijevanja spomenula svog partnera Wesleyja. Dodala je da je tog dana bio izvan grada. Sadie je čula njegovo ime i iznenada prestala odgovarati na pitanja.

Snimci su pokazali povrede različite starosti

Ubrzo je radiolog pozvao dežurnog ljekara da pregleda rezultate. Nakon nekoliko minuta ljekar se vratio s tabletom na kojem su se nalazili snimci, ali je odlučio najprije nasamo razgovarati s djevojčicinom majkom.

Na snimcima su bile vidljive povrede u području kukova i gornjih dijelova nogu. Posebno zabrinjavajuće bilo je to što nisu sve nastale u istom periodu. Jedna povreda djelovala je svježe, dok su druge već pokazivale znakove zarastanja.

Majka je ostala zatečena i tvrdila da takvo nešto nije moguće. Ljekar ju je zatim pitao je li djevojčica nedavno ozbiljnije pala ili se povrijedila tokom neke fizičke aktivnosti. Majka je negirala da se dogodio ozbiljan pad.

Različita starost povreda otvorila je dodatna pitanja o okolnostima njihovog nastanka. Sama činjenica da povrede nisu nastale istovremeno nije dovoljna da se utvrdi njihov uzrok, ali je zahtijevala pažljivo medicinsko razjašnjenje.

U dostupnom prvom dijelu priče nije otkriveno šta je majka odgovorila na posljednje pitanje niti ko je odgovoran za djevojčicine povrede. Također nije razjašnjeno zbog čega je Sadie reagovala na Wesleyjevo ime. Priča se prekida upravo tokom razgovora ljekara i majke, dok se daljnji nalazi i okolnosti povređivanja još ne navode.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here