U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost iz Hrvatske koja je izazvala snažne reakcije javnosti i otvorila brojna pitanja o postupanju medicinskog osoblja prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama. Smrt tridesetdvogodišnjeg bivšeg atletičara Kristijana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ postala je predmet ozbiljne kriminalističke istrage.
Nakon što su se pojavili snimci nadzornih kamera i svjedočenja zaposlenih, javnost je saznala nove pojedinosti o događajima koji su prethodili njegovoj smrti. Posebnu zabrinutost izazvalo je otkriće da je jedan od osumnjičenih medicinskih tehničara mjesecima ranije bio prijavljen zbog navodnog nasilja nad drugim pacijentom. Istražitelji sada pokušavaju rekonstruisati šta se tačno događalo tokom intervencije 21. oktobra 2026. godine i kakvu je ulogu imao svaki od prisutnih zaposlenika. Dodatnu težinu slučaju daju izjave medicinskog osoblja koje potvrđuju da je tokom sputavanja pacijenta korišten jastuk. Upravo zbog tih saznanja otvoreno je pitanje da li su ranije prijave i eventualni propusti institucija mogli imati uticaja na kasniji razvoj događaja.

Prema pisanju hrvatskog portala Index, istražitelji su tokom kriminalističke obrade razgovarali s pet medicinskih radnika koji su učestvovali u intervenciji zajedno s četvoricom tehničara osumnjičenih za Periševu smrt. Njihova svjedočenja pružila su dodatni uvid u atmosferu koja je vladala u bolničkoj sobi i način na koji je osoblje pokušavalo obuzdati pacijenta. Jedna medicinska sestra opisala je da je Periš bio izrazito uznemiren, glasno zahtijevao oslobađanje i pružao snažan otpor zaposlenicima koji su ga pokušavali vezati. Prema njenim riječima, pacijent je pljuvao i pokušavao ugristi pojedine članove osoblja, dok su ga oni držali kako bi učvrstili remenje na krevetu. Sestra je navela da je tokom intervencije pridržavala njegove noge, dok su drugi zaposlenici pokušavali završiti postupak fizičkog sputavanja. U prostoriju je zatim ušla još jedna medicinska sestra koja je, prema iskazima, primijenila injekciju s lijekovima namijenjenim smirivanju pacijenta. Međutim, najvažniji dio svjedočenja odnosio se na ponašanje medicinskih tehničara tokom intervencije. Jedna od prisutnih zaposlenica potvrdila je da su Perišu zadavani udarci i da mu je jastuk bio pritisnut na glavu, nakon čega je izgubio svijest.
ONO ŠTO IZDVAJAMO: Tehničar je tvrdio da je stavljanje jastuka na glavu bilo nepisano pravilo
Jedan od najuznemirujućih detalja istrage jeste tvrdnja medicinskog tehničara da se jastuk koristio kao svojevrsna neformalna metoda tokom sputavanja pacijenata. Prema njegovom iskazu, takav postupak navodno je trebao smanjiti mogućnost povređivanja zaposlenih i samog pacijenta u situacijama kada osoba pruža snažan otpor. Objasnio je da je Periš pokušavao ugristi prisutne radnike, zbog čega su mu, kako je tvrdio, odlučili staviti jastuk na glavu. Međutim, takvo objašnjenje otvorilo je ozbiljna pitanja o tome jesu li u bolnici korišteni postupci koji nisu predviđeni medicinskim pravilima. Pritiskanje jastuka preko pacijentovog lica ne predstavlja dozvoljenu metodu fizičkog sputavanja i može ozbiljno ugroziti disanje. Prema pravilima sigurnog postupanja, fizičko sputavanje zahtijeva odgovarajući broj obučenih zaposlenika, kontrolu položaja tijela i stalno praćenje zdravstvenog stanja pacijenta. Posebno je važno izbjeći pritisak na vrat, grudni koš i druge dijelove tijela koji mogu otežati disanje. Zbog toga istražitelji moraju utvrditi ne samo postupke pojedinaca nego i eventualno postojanje neprihvatljivih praksi unutar zdravstvene ustanove.

Kako je prenio domaći portal Klix.ba, pozivajući se na izvještaje hrvatskih medija, iskazi zaposlenih pokazali su da su tokom intervencije postojale ozbiljne razlike između onoga što osoblje opisuje kao pokušaj smirivanja pacijenta i postupaka zabilježenih nadzornim kamerama. Prema dostupnim informacijama, nekoliko zaposlenika držalo je Periša za različite dijelove tijela, dok su pojedini osumnjičeni koristili silu koja je sada predmet istrage. Posebno je zabrinjavajuće što su se nakon takvog postupanja pojavili znakovi životne ugroženosti, a pacijent je ubrzo kolabirao. Medicinsko osoblje potom je pokušalo reanimaciju, a pozvana je i Hitna pomoć. Ipak, tridesetdvogodišnjem muškarcu nije bilo spasa, što je otvorilo niz pitanja o uzrocima i okolnostima smrti. Važno je naglasiti da konačni zaključci o pojedinačnoj krivičnoj odgovornosti zavise od rezultata sudskog postupka i cjelokupnog dokaznog materijala. Osumnjičeni imaju pravo na pretpostavku nevinosti, bez obzira na ozbiljnost navoda koji im se stavljaju na teret. Istovremeno, porodica preminulog ima pravo očekivati temeljitu istragu i pouzdane odgovore o tome šta se događalo u posljednjim trenucima njegovog života.
Posebno uznemirujući preokret u ovom slučaju dogodio se kada su objavljene informacije o ranijoj krivičnoj prijavi protiv jednog od osumnjičenih medicinskih tehničara. Riječ je o dvadesetdvogodišnjem Noi Hrenaru, čije se ime pojavljuje u dokumentaciji povezanoj s navodnim napadom na drugog pacijenta. Prema pisanju portala Novosti i Index, još 26. januara 2026. godine podnesena je prijava koja se odnosila na događaj iz decembra prethodne godine. U njoj je svjedok opisao situaciju u kojoj je, prema njegovim tvrdnjama, medicinski tehničar fizički napadao pacijenta vezanog za bolnički krevet. Navodno je tokom napada koristio jastuk kojim je pacijentu otežavao disanje, a nasilno postupanje trajalo je nekoliko minuta. Svjedok je tvrdio da se tehničar kasnije vratio i ponovio slične postupke, uz ozbiljne prijetnje pacijentu. Ti navodi predstavljaju sadržaj ranije prijave i nisu dokaz da je osumnjičeni zaista počinio opisane radnje. Ipak, njihova sličnost s okolnostima Periševe smrti izazvala je dodatnu zabrinutost i otvorila pitanje postupanja nadležnih institucija.
Prema pisanju domaćeg Dnevnog avaza, svjedok ranijeg incidenta tvrdio je da je o navodnom nasilju obavijestio i bolničke ljekare, ali da nije uslijedila odgovarajuća reakcija. Njegov advokat Ivan Vrdoljak naveo je da je klijent nakon podnošenja prijave razgovarao s policijom, ali da nije provedeno prepoznavanje osobe koju je prijavio. Advokat je posebno naglasio da je tražio provođenje te radnje jer je smatrao da bi mogla pomoći u utvrđivanju identiteta mogućeg počinioca. Kasnije je svjedok, prema medijskim navodima, izjavio da je na fotografijama povezanima s Periševim slučajem prepoznao istog medicinskog tehničara. Zagrebačko Općinsko državno tužilaštvo potvrdilo je da se povodom ranije prijave još provode predistražne radnje. Budući da su takvi postupci zakonski zaštićeni tajnošću, tužilaštvo nije iznosilo dodatne pojedinosti o prikupljenim dokazima. Ove informacije pokrenule su pitanje da li je eventualnim ranijim postupanjem institucija bilo moguće spriječiti kasniji tragični događaj. Međutim, bez uvida u sve okolnosti obje istrage nije moguće pouzdano zaključiti kakav bi ishod bio da su određene mjere poduzete ranije.

Slučaj smrti Kristijana Josipa Periša pokazuje koliko je važno da zdravstvene ustanove imaju jasne procedure za postupanje s pacijentima koji su uznemireni ili pružaju fizički otpor. Medicinsko osoblje svakodnevno se može suočavati sa zahtjevnim situacijama u kojima je potrebno zaštititi i pacijente i zaposlenike. Ipak, svaka mjera fizičkog sputavanja mora biti opravdana, razmjerna situaciji i provedena na način koji ne ugrožava život i dostojanstvo osobe. Posebno je važno da prijave mogućeg nasilja budu ozbiljno razmotrene, bez obzira na zdravstveno stanje osobe koja tvrdi da je bila izložena zlostavljanju. Povjerenje građana u zdravstvene ustanove zavisi od stručnosti zaposlenih, ali i od spremnosti nadležnih da istraže svaku sumnju na nezakonito postupanje. Smatram da je u ovakvim slučajevima najvažnije osigurati nezavisnu i temeljitu istragu, bez preuranjenih presuda i bez prikrivanja eventualnih propusta. Porodica preminulog zaslužuje odgovore, dok javnost ima pravo znati jesu li sigurnosni standardi bili poštovani i postoji li potreba za dodatnim mjerama zaštite pacijenata. Nijedna osoba koja se nalazi na bolničkom liječenju ne bi smjela biti izložena nasilju, a svaka ozbiljna prijava mora biti provjerena prije nego što posljedice postanu nenadoknadive. Šta biste vi uradili?






