U današnjem članku vam donosimo jednu potresnu priču o mladoj zatvorenici koja je već prvih dana boravka u zatvoru postala meta dvije opasne žene. Godinama su zastrašivale ostale zatvorenice, oduzimale im stvari i prisiljavale ih da obavljaju njihove poslove. Međutim, nova djevojka nije željela prihvatiti njihova pravila niti pokazati strah. Zbog toga su odlučile poniziti je pred svima, ne sluteći da njihova nova zatvorska kolegica krije nešto što bi moglo potpuno promijeniti odnose među zatvorenicama.
Dolazak u zatvor s najvišim stepenom sigurnosti za mladu ženu predstavljao je početak potpuno drugačijeg života. Već tokom prvih sati provedenih iza zatvorskih zidova shvatila je da se svakodnevica ondje odvija prema pravilima koja nisu uvijek zapisana u službenim dokumentima.
Postojala su pravila ustanove, raspored obroka, radne obaveze i nadzor čuvara. Međutim, među samim zatvorenicama godinama se razvijala neformalna hijerarhija u kojoj su pojedine žene pokušavale uspostaviti kontrolu nad ostalima.
Nova zatvorenica nije znala koliko su takvi odnosi ozbiljni sve dok je jedna čuvarica nije upozorila na dvije žene koje su praktično upravljale cijelim zatvorskim blokom.
Jedna od njih bila je visoka, tamne kose i neugodnog osmijeha. Druga je bila snažne građe i imala veoma kratko ošišanu kosu.
Na prvi pogled možda nisu djelovale drugačije od ostalih zatvorenica, ali njihovo ponašanje izazivalo je vidljiv strah.
Kada bi ulazile u zajedničku prostoriju, druge žene sklanjale bi pogled. Ako bi poželjele nečije mjesto za stolom, zatvorenice bi ustajale bez rasprave.
Ponekad su im predavale vlastite stvari, iako je bilo očigledno da to ne čine dobrovoljno.
Mlada žena u početku nije razumjela zašto im se niko ne suprotstavlja.
Međutim, ubrzo je otkrila da njihov uticaj počiva na zastrašivanju, prijetnjama i nasilju.
Dvije zatvorenice godinama su držale ostale žene u strahu
Prema opisu pripovijesti, dvije nasilnice posebno su birale osobe za koje su smatrale da se neće moći odbraniti.
Uzimale su im hranu, prisiljavale ih da obavljaju dodatne poslove i prijetile svima koji bi pokazali nezadovoljstvo.
Žene koje su pokušavale zaštititi svoje stvari ili odbiti naređenja znale su da bi zbog toga mogle postati meta novih napada.
Zbog takve atmosfere mnoge su odlučile šutjeti.
Posebno su ranjive bile novopridošle zatvorenice koje još nisu poznavale odnose unutar ustanove.
Nisu znale kome mogu vjerovati, kako reagovati na prijetnje niti koliko su druge žene spremne pomoći.
Upravo zato dvije nasilnice voljele su birati nove zatvorenice za svoje mete.
Njihov cilj nije bio samo dobiti nečiju hranu ili natjerati nekoga da obavi posao umjesto njih.
Željele su pokazati da se njihovim naređenjima niko ne smije suprotstaviti.
Nova djevojka nije željela izazivati sukobe. Pokušavala je razumjeti svakodnevni raspored i izvršavati zadatke koji su joj bili dodijeljeni.
Ipak, nije bila spremna prihvatiti da zbog straha mora obavljati tuđe obaveze.
Ta odluka ubrzo ju je dovela u sukob s dvije žene koje nisu navikle čuti odbijanje.
Trećeg dana dobila je posao u zatvorskoj kuhinji
Trećeg dana boravka u ustanovi mlada zatvorenica raspoređena je na rad u kuhinji.
Njen zadatak bio je pranje posuđa nakon ručka.
Stajala je pored velikog metalnog sudopera, okružena tanjirima i ostacima hrane, pokušavajući završiti posao koji joj je dodijeljen.
Dok je radila, prišle su joj dvije zatvorenice na koje ju je čuvarica upozorila prvog dana.
Visoka žena odmah joj je naredila da opere i njihovo posuđe, a zatim očisti cijelu kuhinju umjesto njih.
Nije se radilo o molbi.
Govorila je tonom osobe koja očekuje da njena riječ bude dovoljna i da druga strana nema pravo postavljati pitanja.
Mlada zatvorenica prestala je na trenutak prati tanjire i pogledala je.
Mirno je odgovorila da joj je naređeno samo pranje posuđa koje pripada njenoj radnoj obavezi.
Visoka žena djelovala je iznenađeno.
Nije očekivala da će neko ko je tek stigao u zatvor dovesti u pitanje njeno naređenje.
Upitala je djevojku razumije li uopće s kim razgovara.
Odgovor koji je dobila nije joj se svidio.
„Odlično razumijem, ali neću raditi vaš posao.”
— Nova zatvorenica, odgovarajući na naređenje
Dvije žene pogledale su se, a zatim prasnule u smijeh.
Bile su navikle da nove zatvorenice već nakon prve prijetnje postanu uplašene, počnu se izvinjavati ili obećavaju da će učiniti sve što se od njih traži.
Ova djevojka nije učinila ništa od toga.
Nije povisila glas niti pokušala vrijeđati žene ispred sebe.
Jednostavno je jasno rekla da neće preuzeti njihove obaveze.
Upravo je takva reakcija dodatno razljutila nasilnice.
Njima nije bilo dovoljno da djevojka nastavi raditi svoj posao. Smatrale su da njeno odbijanje ugrožava autoritet koji su godinama gradile među ostalim zatvorenicama.
Odlučile su je kazniti na način koji će svi zapamtiti.
POČETAK SUKOBA
Dvije zatvorenice zahtijevale su da nova djevojka preuzme njihove radne obaveze. Kada je mirno odbila, nasilnice su to doživjele kao javno osporavanje svoje moći. Odlučile su je zastrašiti kako se druge zatvorenice ne bi usudile postupiti na isti način.
Narednog jutra napale su je dok je prala posuđe
Sljedećeg jutra djevojka se ponovo nalazila u zatvorskoj kuhinji.
Stajala je pored sudopera i obavljala uobičajene zadatke, ne očekujući da će prethodni razgovor dovesti do ozbiljnog fizičkog napada.
U jednom trenutku visoka zatvorenica prišla joj je s leđa.
Bez upozorenja uhvatila ju je za kosu.
Istovremeno joj je druga žena prišla sa strane i zavrnula ruke iza leđa, ograničavajući joj mogućnost da se odbrani.
Djevojka je pokušala izmaknuti, ali su napadačice bile fizički snažnije i djelovale su zajedno.
Visoka žena rekla joj je da će je sada naučiti kako se mora ponašati prema starijim zatvorenicama.
Zatim su je nagnule prema velikom metalnom sudoperu.
U njemu se nalazila mutna voda pomiješana s masnoćom i ostacima hrane.
Prije nego što je uspjela osloboditi ruke, gurnule su joj glavu ispod površine.
Djevojka je počela očajnički pokušavati podići lice kako bi mogla disati.
Međutim, žene su je nastavile držati.
Napad nije bio obična svađa niti gruba šala.
Prisilan boravak glavom pod vodom predstavlja ozbiljnu opasnost, jer osoba može ostati bez zraka, udahnuti vodu ili zadobiti druge povrede.
Prema pripovijesti, napadačice su je nakon nekoliko sekundi podigle dovoljno da udahne, a zatim joj ponovo gurnule lice u prljavu vodu.
Pritom su se glasno smijale.
Druge zatvorenice koje su radile u kuhinji posmatrale su događaj sa strane.
Bile su prestravljene i nisu se usuđivale prići.
Njihov strah nije nastao samo zbog nasilja kojem su svjedočile. Godinama su gledale kako iste dvije žene prijete svakome ko im se usprotivi.
Sada su vidjele šta se može dogoditi osobi koja odbije poslušati njihovo naređenje.
Nasilnice su vjerovale da su konačno slomile njen otpor
Kada su napadačice konačno prestale, mlada žena spustila se na koljena pored sudopera.
Dugo je kašljala i pokušavala doći do daha.
Bila je iscrpljena, mokra i uznemirena onim što se upravo dogodilo.
Visoka zatvorenica pogledala ju je s podsmijehom.
Rekla joj je da se nada kako je sada shvatila ko upravlja zatvorskim blokom.
Za dvije žene napad je predstavljao način da potvrde vlastitu kontrolu.
Vjerovale su da su javnim poniženjem ostvarile ono što nisu uspjele postići prijetnjama prethodnog dana.
Njihov cilj bio je natjerati djevojku da ubuduće izvršava naređenja bez pogovora.
Istovremeno su željele poslati poruku ostalim zatvorenicama da će svako protivljenje biti kažnjeno.
Međutim, nisu znale gotovo ništa o djevojci koju su napale.
Upoznale su je tek kao novu zatvorenicu koja se nije željela povinovati njihovim zahtjevima.
Nisu znale kakva je njena prošlost, zbog čega je završila u zatvoru niti kakve sposobnosti i iskustva posjeduje.
Uprkos tome, unaprijed su zaključile da se radi o osobi koju mogu lako zastrašiti.
Prema najavi priče, upravo bi ta pretpostavka mogla postati njihova najveća greška.
PRELOMNI TRENUTAK
Nakon napada djevojka je ostala na koljenima pored sudopera, kašljući i pokušavajući doći do daha. Dvije nasilnice bile su uvjerene da su je zastrašile, ali dostupni dio pripovijesti nagovještava da još ne znaju ko je njihova nova zatvorska poznanica.
Zašto su ostale zatvorenice posmatrale napad bez reakcije?
Jedan od posebno uznemirujućih dijelova priče odnosi se na ponašanje žena koje su se nalazile u kuhinji tokom napada.
Nijedna nije pokušala neposredno zaustaviti nasilnice.
To ne znači nužno da su odobravale ono što se događalo.
Prema opisu zatvorskih odnosa, godinama su bile izložene prijetnjama i zastrašivanju.
U takvom okruženju osobe koje svjedoče nasilju mogu se plašiti da će i same postati mete ako pokušaju pomoći.
Strah od odmazde jedan je od razloga zbog kojih nasilničko ponašanje može dugo ostati neprijavljeno ili neprekinuto.
Posebno je teško kada počinioci vjeruju da imaju potpunu kontrolu nad prostorom u kojem borave.
U opisanoj zatvorskoj kuhinji dvije žene nisu samo napale novu zatvorenicu.
Pokušale su pokazati svim prisutnima da se njihovoj moći niko ne može suprotstaviti.
Zbog toga je javni karakter napada bio važan dio njihovog zastrašivanja.
Nisu čekale da djevojka ostane sama.
Naprotiv, učinile su to pred drugim zatvorenicama, želeći da svi vide posljedice odbijanja njihovih naređenja.
Upravo takav obrazac ponašanja čini nasilje posebno opasnim.
Osoba koja je napadnuta može osjećati strah od novih povreda, dok svjedoci mogu izgubiti vjeru da će prijavljivanje događaja dovesti do zaštite.
U dostavljenom dijelu priče nije opisano gdje su se tokom napada nalazili zatvorski čuvari niti jesu li naknadno obaviješteni.
Također nije navedeno je li djevojka dobila medicinsku pomoć nakon što joj je glava više puta bila potopljena u vodu.
Takve informacije bile bi značajne za razumijevanje posljedica napada, ali ih dostupni tekst ne sadrži.
Nasilje u zatvoru nije pitanje autoriteta, nego ozbiljno ugrožavanje sigurnosti
U pripovijesti se dvije zatvorenice predstavljaju kao osobe koje su godinama uspostavljale vlastitu hijerarhiju zasnovanu na strahu.
Međutim, činjenica da je neko duže vrijeme u zatvorskoj ustanovi ne daje mu pravo da upravlja drugim zatvorenicima.
Radne obaveze, sigurnosne procedure i pravila ponašanja trebaju određivati nadležne službe, a ne osobe koje prijetnjama pokušavaju stvoriti vlastiti sistem kontrole.
Prisila da neko obavlja tuđi posao, oduzimanje hrane i fizički napadi predstavljaju ozbiljne oblike zlostavljanja.
Posebno je opasan napad u kojem se osobi glava gura pod vodu.
Takvo postupanje može ugroziti disanje i dovesti do hitnog medicinskog stanja, čak i ako se osoba nakon napada uspije podići i govoriti.
U stvarnim okolnostima nakon sličnog događaja važno je osigurati hitnu zdravstvenu procjenu, zaštititi žrtvu od ponovnog napada i uključiti nadležno osoblje.
U ovoj priči djevojka je nakon nasilja ostala na koljenima, iscrpljena i uplašena.
Napadačice su njenu ranjivost tumačile kao dokaz pobjede.
Međutim, fizička nadmoć u jednom trenutku ne znači da osoba koja je napadnuta nema pravo na zaštitu ili mogućnost da kasnije prijavi ono što joj se dogodilo.
Posebno je značajno da djevojka nije prethodno prijetila nasilnicama.
Njen jedini postupak koji je izazvao njihov bijes bilo je odbijanje da preuzme poslove koji joj nisu bili dodijeljeni.
Takav odgovor nije mogao opravdati fizički napad.
Uprkos tome, nasilnice su nastojale predstaviti vlastito ponašanje kao navodno kažnjavanje neposlušnosti.
Njihova ideja o „poštovanju“ nije se zasnivala na uzajamnom uvažavanju, nego na očekivanju da drugi postupaju prema njihovim naredbama iz straha.
Priča tako prikazuje način na koji nasilje može postati sredstvo održavanja neformalne moći u zatvorenom okruženju.
Ko je zapravo bila nova zatvorenica?
Od početka pripovijesti naglašava se da dvije nasilnice ne poznaju prošlost mlade žene koju su odlučile poniziti.
Za njih je ona bila samo nova zatvorenica koja nije prihvatala njihova naređenja.
Međutim, već njen prvi razgovor s njima pokazao je da se ne ponaša onako kako su očekivale.
Nije ih vrijeđala niti prijetila.
Odbila je obaviti njihov posao i nastavila se držati zadataka koji su joj bili dodijeljeni.
Takva smirenost izazvala je njihovu ljutnju jer nisu navikle da im se neko otvoreno suprotstavi.
U uvodnom dijelu priče najavljuje se da djevojka ima identitet ili prošlost koju nasilnice nisu poznavale i da će uskoro učiniti nešto što će ih iznenaditi.
Međutim, dostavljeni tekst ne otkriva njeno ime, zanimanje prije zatvora, razlog zbog kojeg je osuđena niti bilo kakve posebne sposobnosti.
Nije navedeno ni kakav će biti njen odgovor na napad.
Zbog toga nije moguće pouzdano tvrditi da je bila bivša policajka, pripadnica vojske, profesionalna sportistkinja ili osoba s nekim drugim posebnim iskustvom.
Takvi zaključci bili bi samo nagađanje.
Jednako tako, ne može se znati hoće li se djevojka obratiti zatvorskoj upravi, potražiti pomoć drugih zatvorenica ili na neki drugi način pokušati zaštititi sebe.
Izvorni dio pripovijesti završava prije nego što se sazna šta se dogodilo nakon napada.
Posljednji opisani trenutak prikazuje dvije nasilnice koje se udaljavaju uvjerene da su ostvarile svoj cilj, dok mlada žena pokušava doći do daha.
Njihova sigurnost u vlastitu pobjedu dodatno naglašava najavljeni preokret, ali sam preokret nije opisan.
Zato ostaje otvoreno pitanje ko je zapravo djevojka koju su napale i šta će se dogoditi kada njene napadačice saznaju više o njoj.
Već poznati događaji ipak otkrivaju osnovu sukoba.
Dvije zatvorenice pokušale su sačuvati uticaj zastrašivanjem, a nova djevojka postala je njihova meta jer nije željela pristati na nepravedno naređenje.
U takvoj situaciji njeno odbijanje nije bilo pokušaj preuzimanja vlasti u zatvorskom bloku.
Bilo je to jednostavno postavljanje granice prema osobama koje su navikle iskorištavati druge.
Napad koji je uslijedio pokazao je koliko su nasilnice bile spremne daleko otići kako bi očuvale svoj položaj.
Međutim, pripovijest se završava prije nego što njihove odluke dobiju konačan odgovor ili posljedice.
Ostaje samo prizor mlade žene koja je preživjela ponižavajući napad i dvije zatvorenice koje vjeruju da su je slomile, ne sluteći da o njoj još uvijek ne znaju gotovo ništa.
Napomena: Tekst je prerađen prema dostavljenoj dramatičnoj pripovijesti. Nastavak koji bi otkrio identitet nove zatvorenice i konačan ishod sukoba nije sadržan u izvornom materijalu.
