U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o zdravstvenom simptomu koji mnogi ljudi svakodnevno doživljavaju, a da pritom ne razmišljaju o njegovom mogućem uzroku. Riječ je o pojačanoj žeđi, koja u određenim okolnostima može biti jedan od znakova povišenog šećera u krvi.
Iako je sasvim normalno osjećati žeđ nakon fizičke aktivnosti, tokom visokih temperatura ili nakon konzumiranja slane hrane, neprestana potreba za vodom može zahtijevati dodatnu pažnju. Posebno je važno reagovati kada se pojačana žeđ javlja zajedno s učestalim mokrenjem, umorom ili neobjašnjivim promjenama tjelesne težine.
Povišena koncentracija glukoze u krvi, poznata kao hiperglikemija, može se razvijati postepeno, naročito kod osoba s dijabetesom tipa 2. Zbog toga pojedini ljudi dugo ne primjećuju da postoji problem. Simptomi se mogu pojaviti tek kada vrijednosti šećera značajnije porastu, dok drugi pacijenti bolest otkriju tokom rutinskih laboratorijskih pretraga.
Jedan od razloga zbog kojih dolazi do izražene žeđi povezan je s radom bubrega. Kada glukoza u krvi dostigne dovoljno visoke vrijednosti, njen višak počinje prelaziti u mokraću. Glukoza pritom povlači dodatnu vodu, zbog čega osoba mokri češće i gubi više tečnosti nego inače.
Organizam pokušava nadoknaditi izgubljenu tečnost, pa se javlja osjećaj žeđi koji može biti znatno intenzivniji nego uobičajeno.
Upravo kombinacija pojačane žeđi i učestalog mokrenja predstavlja jedan od karakterističnih znakova visokog šećera u krvi. Osoba može primijetiti da tokom dana pije mnogo više vode, da se noću budi zbog odlaska u toalet ili da joj usta ostaju suha uprkos redovnom unosu tečnosti. Ipak, ovi simptomi ne znače automatski da neko ima dijabetes jer se mogu javiti i zbog drugih zdravstvenih stanja, lijekova ili dehidracije.
Pored žeđi, pažnju treba obratiti i na druge promjene. Među mogućim simptomima nalaze se izražen umor, zamućen vid, pojačana glad i neobjašnjiv gubitak kilograma. Pojedini ljudi primjećuju i da im rane sporije zarastaju ili da češće imaju određene infekcije.
Posebno je važno razumjeti da simptomi nisu isti kod svih pacijenata. Kod dijabetesa tipa 1 mogu se razviti relativno brzo, dok kod dijabetesa tipa 2 ponekad ostaju blagi ili neprimjetni tokom dužeg perioda.
Stručnjaci također upozoravaju da zaslađeni sokovi, energetska pića i druga pića s velikim količinama šećera nisu dobar izbor za utaživanje žeđi kod osoba s hiperglikemijom. Takvi napici mogu dodatno povećati koncentraciju glukoze u krvi. Voda je uglavnom bolji izbor, ali sama hidracija ne može zamijeniti odgovarajuću dijagnostiku i liječenje.
Ako osoba primijeti upornu žeđ bez jasnog razloga, posebno uz učestalo mokrenje, preporučuje se da se obrati porodičnom ljekaru. Jednostavnim analizama krvi može se utvrditi postoji li poremećaj regulacije glukoze.
Među najčešćim pregledima nalaze se mjerenje šećera natašte i određivanje HbA1c, odnosno glikiranog hemoglobina. Ova analiza pruža uvid u prosječnu koncentraciju glukoze tokom približno prethodna tri mjeseca. U pojedinim slučajevima ljekar može preporučiti i oralni test opterećenja glukozom.
Pravovremeno otkrivanje predijabetesa ili dijabetesa omogućava ranije uvođenje mjera koje mogu smanjiti rizik od komplikacija. Uravnotežena prehrana, redovna fizička aktivnost, održavanje odgovarajuće tjelesne težine i prestanak pušenja imaju važnu ulogu u očuvanju metaboličkog zdravlja.
Kod osoba kojima je dijabetes već dijagnosticiran, ponovna pojava izražene žeđi može značiti da vrijednosti šećera nisu dovoljno dobro regulisane. U takvim situacijama potrebno je provjeriti glukozu i postupiti prema ranije dogovorenom planu liječenja, odnosno kontaktirati ljekara ako vrijednosti ostaju visoke. Terapiju ne treba samostalno mijenjati.
Posebnu pažnju zahtijevaju simptomi poput povraćanja, jakih bolova u stomaku, otežanog ili dubokog ubrzanog disanja, zbunjenosti i daha voćnog mirisa. Oni mogu ukazivati na dijabetičku ketoacidozu, ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Dugotrajno nekontrolisan dijabetes može oštetiti krvne sudove, nerve, bubrege i oči te povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti. Upravo zbog toga rano otkrivanje i odgovarajuća kontrola šećera imaju izuzetno veliki značaj.
Zaključak je da pojačana žeđ nije uvijek bezazlena, naročito kada traje duže i prati je učestalo mokrenje. Umjesto nagađanja o uzroku, najpouzdaniji način provjere jeste jednostavna laboratorijska analiza i razgovor sa zdravstvenim stručnjakom.
Da li ste ikada primijetili da osjećate neobično jaku žeđ čak i nakon što popijete dovoljno vode, i jeste li tada razmišljali o provjeri šećera u krvi?
