U današnjem članku donosimo nevjerovatnu priču o mladoj Oksani, ženi koju su pred sudom unaprijed proglasili prevarantkinjom jer je tvrdila da govori čak deset jezika. Tužilaštvo je tvrdilo da je naplaćivala prevodilačke usluge iako nije posjedovala diplome ni certifikate koji bi potvrđivali njeno znanje. Njene tvrdnje izazvale su podsmijeh sudije Stepana Bondarja i osmijehe prisutnih u sudnici. Međutim, Oksana nije odustala od svojih riječi i zatražila je da joj se omogući da svoje znanje dokaže pred stručnjacima. Kada je sud odlučio angažovati deset univerzitetskih profesora i pred nju staviti složene medicinske, pravne i drevne tekstove, cijeli slučaj dobio je potpuno drugačiji tok.
Oksana je u sudnicu uvedena u lisicama, dok su kamere bile usmjerene prema mladoj ženi protiv koje je iznesena ozbiljna optužba. Tužilaštvo ju je teretilo da se predstavljala kao prevoditeljica i naplaćivala poslove na čak deset jezika, iako nije imala formalno obrazovanje koje bi, prema njihovom mišljenju, opravdalo takve tvrdnje.
Posebnu pažnju privukla je činjenica da je Oksana dolazila iz veoma skromnih životnih okolnosti. Prema opisu događaja, odrasla je u siromašnom predgrađu, jedva završila školovanje i ranije radila kao čistačica u kancelarijama. Upravo zbog toga sudija Stepan Bondarj djelovao je uvjeren da njena priča jednostavno nije mogla biti istinita.
Za njega je žena bez formalnog obrazovanja koja tvrdi da govori deset jezika zvučala više kao neko ko pokušava impresionirati druge nego kao osoba koja zaista posjeduje takvo znanje.
Sudnica se smijala njenoj tvrdnji
Tokom rasprave Oksanina advokatica odlučila je promijeniti pristup odbrane. Umjesto da se postupak vodi isključivo kroz dokumente, diplome i certifikate, zatražila je da se optuženoj omogući praktična provjera.
Drugim riječima, ako Oksana zaista govori deset jezika, zašto joj jednostavno ne dozvoliti da to pokaže?
Sudija, međutim, nije djelovao impresionirano tim prijedlogom.
Umjesto ozbiljnog odgovora, predložio joj je da otpjeva po jednu pjesmu na svakom od jezika koje tvrdi da govori. U sudnici se začuo smijeh, a ni tužilac nije skrivao zadovoljstvo.
Oksana je nekoliko trenutaka šutjela.
Zatim je pogledala sudiju i uspravila se koliko su joj lisice dozvoljavale.
„Govorim deset jezika!“
Njena izjava nije izazvala divljenje. Naprotiv, sudija je cijelu situaciju nazvao gotovo cirkusom i upozorio je da će, ukoliko ne uspije dokazati ono što tvrdi, situacija za nju postati još ozbiljnija.
Ali upravo njena sigurnost u ono što govori dovela je do odluke koja je promijenila tok postupka.
Umjesto da se slučaj završi na pretpostavkama, odlučeno je da Oksanino znanje bude praktično provjereno.
Deset profesora trebalo je dati konačan odgovor
Sud je odlučio angažovati deset univerzitetskih profesora. Svaki od njih trebao je biti stručnjak za jedan od jezika koje je Oksana navodno govorila.
Provjera nije trebala biti jednostavna.
Kako bi se utvrdilo posjeduje li Oksana zaista ozbiljno znanje ili samo zna nekoliko osnovnih fraza, pripremljeni su tekstovi iz različitih oblasti.
Među njima su se nalazili složeni medicinski i pravni materijali, ali i drevni tekstovi koji bi zahtijevali mnogo više od svakodnevnog poznavanja jezika.
Važan trenutak bio je upravo taj što Oksana više nije morala uvjeravati sudiju svojim riječima. Pred njom su sada trebali stajati stručnjaci koji će moći procijeniti njeno znanje bez obzira na njeno porijeklo, obrazovanje ili životnu priču.
Dva dana kasnije sudnica je ponovo bila puna.
Ovoga puta atmosfera je bila drugačija.
Umjesto obične rasprave, pred sudijom su se nalazili profesori, dokumenti i materijali pripremljeni za testiranje. Novinari su uključili kamere, a prisutni su čekali da vide hoće li Oksana zaista moći učiniti ono što je tvrdila.
Prvi tekst bio je dovoljan da nestane smijeh
Jedan od profesora otvorio je debeli fascikl i izvadio prvi dokument.
Oksani je predan tekst koji nije bio jednostavan. Bio je sastavljen tako da pokaže koliko dobro razumije jezik, koliko precizno može prevesti sadržaj i može li se snaći sa stručnim izrazima.
U sudnici je zavladala tišina.
Oksana je spustila pogled na dokument.
Prešla je očima preko prvih redova.
A onda je počela govoriti.
U početku je sve djelovalo kao običan dio testa. Međutim, nakon nekoliko rečenica profesor koji je pratio njen odgovor više nije izgledao ravnodušno.
Atmosfera se počela mijenjati.
Smijeh koji je ranije ispunjavao sudnicu potpuno je nestao.
Oksana je nastavila.
Bez vidljivog oklijevanja prolazila je kroz tekst, dok je profesor pažljivo pratio svaku njenu riječ. Ono što je samo nekoliko trenutaka ranije izgledalo kao tvrdnja žene koju su mnogi unaprijed smatrali nevjerodostojnom sada je počelo izgledati kao nešto što bi moglo biti mnogo ozbiljnije.
Čak se i izraz lica sudije počeo mijenjati.
Njegova ranija sigurnost više nije bila ista.
Oksana više nije bila samo optužena žena bez diplome koja tvrdi da zna deset jezika.
Sada je pred njim stajala osoba čije se znanje upravo provjeravalo pred ljudima koji su bili pozvani upravo zbog toga da utvrde govori li istinu.
Prvi tekst još nije predstavljao kraj testa.
Naprotiv, bio je tek početak.
Pred Oksanom je stajalo još devet profesora, još devet jezika i niz zahtjevnih materijala koji su trebali pokazati da li je njena tvrdnja zaista bila moguća.
Ali ono što se već dogodilo bilo je dovoljno da promijeni atmosferu u sudnici.
Žena kojoj su se nekoliko dana ranije smijali sada je govorila pred deset stručnjaka, a oni koji su bili uvjereni da će se njena priča raspasti morali su prvi put pažljivo slušati svaku riječ.
Ono što je uslijedilo nakon prvog teksta trebalo je pokazati je li Oksana zaista bila nevjerovatna poliglotkinja ili je sudnica ipak svjedočila pažljivo osmišljenoj prevari.
